četvrtak, 2. veljače 2012.

Snijeg 2012.

Pogled na Predolac i crkvu sv. Ilije pod snijegom.

Klik na sliku za veću rezoluciju.
Istina! Lijep je snijeg za gledanje, čak i za igru i zabavu. Ali ovdje kod nas u Metkoviću nije baš sve tako idilično, dapače rekao bih da prijeđemo u anarhiju kada padne snijeg. Kao prvo Metković nije snježni grad i kao takav ni građani ni gradske službe nisu na njega spremni. Velika većina ljudi nema odgovarajuću opremu za automobile. Ralice i ostalu protu-snježnu mehanizaciju grad nema (logično jer snijeg padne svakih 4-5 godina) tako da snijeg samo stvara prometne blokade, nezgode, itd...

S drugu stranu, ljudi (mislim u našim krajevima gdje je snijeg rijetka pojava) jednostavno poblesave kada padne snijeg, pa i staro i mlado izlazi iz kuća kako bi uživali u snježnim radostima, a u biti samo povećavaju vjerojatnost od pada i ozlijeda (ipak ovo u nas nije pravi snijeg, a ako takav i padne vrlo brzo se pretvara u led). Povezana s tim je i (paradoksalna) činjenica da kada padne snijeg sve jednostavno stane: nitko ne bi radio, djeca ne bi išla u školu i svi broje centimetre snijega, a posao/nastava stoje. "Previše" snijega i leda da bi se išlo u školu (kažu mi jutros gimnazijalci da ih je 5 bilo nazočno na nastavi u razredu od 30 učenika), ali je zato od mrtvačnice do Arapa sve puno k'o da je Kronplatz.

Eh... I onda će se buniti i djeca i roditelji kada se nastava bude nadoknađivala za Uskrs ili još gore u lipnju pred kraj školske godine.

O.Š. Stjepan Radić.

Klik na sliku za veću rezoluciju.
Osobno mrzim kada pada snijeg u Metkoviću baš zato jer postoji neki pritisak da se mora negdje ići zato jer je ...eto pao snijeg. Nije bitno gdje ćemo; Predolac, Šibanica, vrt iza kuće, samo izađi vani i budi na snijegu. Pritisak je veći kada znamo da će se snijeg zadržati svega koji dan pa treba brzo uživati u snježnim radostima. Jer ne daj Bože da je snijeg pao a da nisi uživao! Pa ti nisi pravi metkovac!

Da budem jasan; ne mrzim ja snijeg, dapače! Lijepo izgleda, volim ga fotografirati, stvarno pretvori prirodu u neki drugi svijet i kada bi znao da će potrajati 10ak dana sigurno bi se nauživao i namlatio fotografija. Ali sve što sam gore opisao, to neko stanje bez pravila, kada prijeti opasnost da ti doleti gruda leda u glavu, kada se moraš probijati kroz more kaljuža da bi kupio kruh jednostavno nisu slika zimske idile koju ja povezujem sa snijegom.

Pogled iz Krnjesavca na O.Š. Stjepan Radić.

Uopće neću spominjati činjenicu da je naš kraj uglavnom poljoprivredno područje i da snijeg i led mnogim obiteljima znače muku i dodatni posao, a u ekstremnim situacijama i značajan financijski gubitak! I onda kada čujem priču o "snježnim radostima" i kada vidim višednevna euforična najavljivanja snijega kao nečeg pozitivnog samo pomislim "ajde ti lipo u Sloveniju ako ti je do snijega".

A glede fotografija: snijeg je izuzetno lijep motiv za slikavanje i što god se fotografira pod snijegom jednostavno izgleda lijepo i smirujuće (snježne odrone bi isključio iz ove konstatacije). Jutros sam napravio kratki prelet po gradu i uhvatio sam par motiva. Ciljano sam napravio crno bijele fotografije jer pod a) snijeg je bijel (očito) što daje zaniljive kontraste koji puno ljepše izgledaju bez boje. Boja odvlači pozornost. A pod b) svatko tko je u zadnja 24 sata u Metkoviću okinuo barem jednu fotografiju 99% se radi o kolor fotografiji. Ovo je jednostavno drukčiji pogled na situaciju.

Svratite ovdje i 2016. kada očekujem slijedeći snijeg!

Krovovi pod snijegom.
Velika riva.
Mala riva.
Sveborova "barka". hehe...
Pogled na luku i malu rivu.
"Sniježno ludilo" ispred pošte.

Nema komentara:

Objavi komentar