Igra srebra materina

Lujo Lozica: Igra srebra materina I

Lani, upravo na prekjučerašnji dan, legendarni profesor Feđa me zamolio da napravim nekoliko fotografija skulpture koja se nalazi ispred Srednje škole Metković. Naime, iako je kip postavljen ispred škole prije više desetljeća, autoru nitko nikada (igrom slučaja) nije poslao nekoliko fotografija njegovog djela, pa je profesor Feđa to odlučio ispraviti. Drago mi je što sam bio u prilici pomoći mu, ako ništa onda zato da saznam nešto više o samoj skulpturi. Nažalost, nisam imao pojma tko je autor, a još i manje kako je nazvao svoje djelo. Nakon svega danas, ipak, malo drukčije gledam na samu skulpturu i njezinu ulogu u gradu.

P.S. Nakon što sam malo progooglao samog autora, osim što sam saznao da je živ i zdrav i uredno prima priznanja za svoj dugogodišnji rad, saznao sam da mu je ime Lujo, a ne Luje, kako sam napisao ispod fotografija.

Lujo Lozica: Igra srebra materina II

Crtica o umjetniku (preuzeto s http://www.galerija-lavalnugent.com/lozica-lujo-1934):

Punim imenom Alojz Lujo Lozica rođen je u Lumbardi na Korčuli 1934. godine. Završio je Akademiju u Zagrebu u klasi V. Radauša nakon čega postaje suradnik na Majstorskoj radionici A. Augustinčića. Jedno vrijeme se bavio i restauracijom. Osnovao je atelje “Lozica” i Galeriju “Zagreb” u Zagrebu. Dugo vremena proveo je u San Marinu gdje je predavao na poslijediplomskom studiju. Nakon porvatka u Hrvatsku, radi i živi na Vrniku.

Lujo lozica nastavlja našu tradiciju obrade kamena, nakon Kršinića i I. Lozice. Ženski akt provlači se kao tema na većini njegovih djela. Žena mekih i oblih linija po njegovim riječima predstavlja Zemlju, početak i kraj. Mediteranska obilježja i majstorsku obradu kamena i posebno mramora zadržao je i do danas. Autor je i nekih javnih skulptura u Zagrebu, poput one Vladimira Nazora.

Lujo Lozica: Igra srebra materina III

Lujo Lozica: Igra srebra materina IV

Pozdrav iz Krnjesavca

Detalj iz Krnjesavca.

Ovo sam fotografirao prije otprilike godinu dana. Mislim da je fasada ove kuće sada renovirana, ali meni je baš ovako stara bila zanimljiva kada sam je snimio.

Pogled sa zvonika

Pogled sa zvonika crkve sv. Ilije. na Metković.

Ušće

Ušće Neretve. Uvijek drukčije, uvijek zanimljivo.

Ovo je jedna od fotografija koju sam u startu previdio. Kada sam prije dva mjeseca objavio fotografije s Ušća i iz Komarne (1, 2, 3) ovu fotografiju nekako nisam uočio, tj. nije mi zapela za oko. Sada, u pretraživanju arhive tri mjeseca poslije, ova fotografija mi se učinila i više nego dobrom.

Proljetna razglednica

Proljeće u Metkoviću.

Ova je fotografija snimljena prije točno dva mjeseca, 19.4.2012. Čak sam je i zaboravio, nego sam slučajno sada naletio na nju. Dašak atmosfere za metkovce daleko od doma! :)

Cvijeće bez imena

Ne znam koje je ovo cvijeće (već standardno), ali je lijepo.

Svako par mjeseci uhvatim neko lijepo cvijeće ili zelenjavu općenito u kadar fotoaparata. Kako sam u posljednje vrijeme u nestašici slobodnog vremena tek rijetko snimim zanimljive stvari. Ovo cvijeće sam fotografirao prije dvadesetak dana, sasvim slučajno, ispijajući kavu kod ženinih. I nažalost ovo je jedina zanimljiva stvar koju sam fotografirao u posljednja dva mjeseca. Standardno koristio sam Nikon D3100 s objektivom 35mm f/1.8, i koristio sam postavku blende f/2 da dobijem potpuno zamućenu pozadinu.

Post za lipanj

Zvonik crkve u Vidu, stablo i oblaci.

Lovim trenutak da se javim nakon podosta vremena. Dosta gužve u posljednje vrijeme, pa se ne stignem posvetiti objavljivanju slika ovdje na blogu. Možda se to popravi u dogledno vrijeme. Glede fotografije: detalj zvonika crkve u Vidu. Od prvog trenutka me podsjeća na Orthanc iz Gospodara Prstenova, doduše u nešto svijetlijoj varijanti.

Orthanc