 |
| Centar Metkovića k'o centar Zagreba. |
Gornja fotografija je samo još jedna zanimljiva fotografija s povremenih foto-šetnji po gradu. Nego; s obzirom da posebnih razloga (ili inspiracije) za tekstove o fotografiji nemam, palo mi je na pamet staviti pokoju misao na temu svakodnevnih događanja u gradu, a možda i državi. Fotografije su tu u svakom slučaju, to i jest poanta ovog bloga, a zašto uz njih ne staviti i koji komadić teksta? Čisto da nije blog "prazan".
Za početak kratki osvrt na jednu prošlotjednu rečenicu bivšega gradonačelnika:
Prošlu subotu (9. studenog 2013.) u Jutarnjem Listu objavljen je poveći članak o Metkoviću. Između ostalih novinari su razgovarali s bivšim gradonačelnikom S.G.J. o trenutnoj situaciji u gradu. Ili barem kako ju on vidi. Ne bi bilo pošteno reći da je razgovarao, čovjek je rekao 3 rečenice. Jedna od njih je bila: "Nemam ja vremena više za Metković, grad se mene zasitio, a i ja njega." (Prilog Magazin JL, str. 29). Ono što je meni neshvatljivo je taj mentalni sklop koji je tako brutalno isključiv: ako nisam na vlasti nije me briga. Time je gosp. Gabrić samo pokazao za što ga je bila briga sve ove godine. Nije on bio na vlasti 16 godina jer mu je stalo do Metkovića i Metkovaca nego jer je imao računicu. Zasitio se on davno Metkovića, puno prije nego je rekao ovu rečenicu za novine, samo je bitna razlika u tome što je prije imao milijune razloga da trpi i Metković i Metkovce.
Netko čini za zajednicu u kojoj živi što god može i što god smatra vrijednim borbe. Pa tako ljudi osnivaju udruge kroz koje ostvaruju interese, osnivaju političke stranke (ili se barem priključe nekoj postojećoj) kroz koje žele aktivno sudjelovati u društvu, organiziraju predstave, koncerte, seminare, edukacije. Ljudi koji mogu i žele pokreću web stranice, blogove ili nešto treće kroz što pokazuju svoju privrženost zajednici u kojoj žive. Međutim bivši gradonačelnik to očito ne vidi tako. Njegov svemir je binaran. 0 ili 1. Nije me briga i to je to. Zanima me samo ono od čega ja imam koristi. Tako je vodio sva svoja poduzeća, sportske klubove i na kraju grad Metković. Bio je član gotovo svake stranke koje je mogao biti ili je barem koalirao s kim je god mogao. Svega se naposlijetku zasitio i kada više nije mogao izvući korist za sebe rekao je zbogom. Nadam se samo da je zbogom Metkoviću rekao zauvjek jer čovjek koji je tako uskogrudan u razmišljanjima nije sposoban voditi ni usamljenu krčmu usred pustinje, a kamoli grad poput Metkovića. I naravno, zbogom Metkoviću smatram da se odnosi samo u političkom smislu. Kao čovjeka, a posebno kao poduzetnika, neka njega u Metkoviću što više i želim mu svu sreću u radu jer nam treba što više uspješnih gospodarstvenika. Živi bili, pa vidjeli.
I na kraju moram naglasiti da ovo ne pišem kao član vladajuće stranke u gradu Metkoviću. Ovo je moje razmišljanje sada, ali je bilo isto i lani i za 10 godina. Ovo su moja razmišljanja prvenstveno kao građanina, ništa drugo.
Nema komentara:
Objavi komentar