Izmaglica iznad polja

Lani u prosincu...

Malostonski zaljev

Pogled na prekrasni Malostonski zaljev.

Sv. Vlaho i mjesec

Mjesec i crkva sv. Vlaha u Dubrovniku

Zanimljiv detalj koji sam uhvatio u Dubrovniku prije dva mjeseca.

Opet snijeg - urota!

Trg kralja Tomislava u Metkoviću, veljača 2012.

Koliko sam zainteresiran za snijeg govori gornja fotografija. Od prije 10 mjeseci. Nisam se niti potrudio napraviti koji snimak ove jutrošnje idile. Doduše brzo se i otopio, ali ga je napadalo sumnjivih 8 cm. Nadam se da se neće ponoviti veljača, ali sama činjenica da pada snijeg po drugi put u jednoj kalendarskoj godini, ovdje u Metkoviću, dovoljno govori o klimatskim promjenama.

Što mislim o bijeloj nevolji pisao sam već u veljači. A što se tiče urote, klimatologije, HARP-a i kako je to sve povezano, evo par linkova za mozganje:  Američko tajno oružje u Barajevu – temperatura na Balkanu do 60 stupnjeva i HAARP Balkan, novi dokazi. Oduvijek govorim; ako nam i ne dođe taj smak svijeta, Amerikanci će proizvesti jedan, ali će nam ga prije prodati kao super-mega-cool proizvod koji jednostavno moramo imati!!

Ptice

No name zelen

Nešto malo u vrtu.

Gara

Gara.

Studeni započinjem, kako sam već rekao da ću malo češće to objavljivati, s fotografijama pasa. Na redu je Gara. Ženka. Labrador. 2.5 godine. Voli jest i ganjati teniske loptice i odvijati čepove s plastičnih boca. Voli sve što vole mladi.

Jesen u mom gradu

Ispod crkve svetog Ilije. Jesen 2012.

Ovu fotografiju sam snimio prošli tjedan i u vrlo kratkom roku postala je jedna od mojih viđenijih fotografija na Facebooku. U prosjeku moje fotografije na ovoj društvenoj mreži skupe po 20-30 lajkova, dok je ova otišla i do 200. Iako sam zadovoljan ovom fotografijom, takav nesrazmjer mi je pomalo čudan. Ili ja ne znam procjeniti što će se ljudima svidjeti (jer za ovu fotografiju bi rekao da će biti jedna od standardnih 20-30 lajkova) ili je to ispao takav dan da su svi bili na Facebooku... U svakom slučaju hvala svima koji su vidjeli ovu fotografiju na Facebooku, lajkali, komentirali i podjelili je s drugima!

P.S. Glede naslova: slučajno sam se sjetio naslova teme na koju je napisano najviše školskih zadaćnica i domaćih uradaka u povijesti čovječanstva, pa zašto ne imenovati tako i jedan blog post.

Karaka

Poznata dubrovačka "Karaka". Navodno će se pojaviti u 3. sezoni "Igre prijestolja". Snimljeno u kolovozu 2012. 

Pozdrav babljem ljetu

Ušće. Kraj kolovoza.

Čovjekov najbolji prijatelj

Abba u trenucima razmišljanja.

Tek sada sam primjetio da na blogu, u ovih godinu dana i nepuna dva mjeseca, ima veoma malo fotografija upravo onih stvorenja koje najviše fotografiram. Pasa. Ćukenja. Abba, Gara, Toro i ostala živinčad su česti modeli ispred mog objektiva, a na kraju sam gotovo na njih zaboravio na ovom blogu. U svakom slučaju, odsada će ta nepravda biti ispravljena tako što ću se truditi barem svakih 10-ak dana staviti barem jednu fotografiju tih blesavih stvorenja. Serijal započinjemo s Abbom i jednom fotografijom nje u njenoj rezidenciji u trenucima odmora i razmišljanja.

Most

Gradilište Pelješkog mosta, pelješka strana. 28. 9. 2008.

Bez nekog posebnog razloga pade mi na pamet objaviti ovu fotografiju. Slučajno sam naletio na nju (kako mi se to već obično događa) i usput sam otkrio da sam je fotografirao prije točno 4 godine (manje 2 dana). Situacija na gradilištu danas je manje više jednaka prikazanoj gore.

Glede Pelješkog mosta, osobno mi je smiješno raspravljati treba li nam ili ne treba, hoćemo li ga ili nećemo graditi. Amerikanci ili Švabe se ne bi mislili jel' nam skup, potreban, itd.... Oni bi ga napravili. Čisto onako. Predmet rasprave bi bilo - kako. Naš teren, naša stvar. Gradnja bi koštala, ali opet, zar ne bi bilo zaposlenih na gradilištu? Zar cijeli lanac (gospodarsko/industrijski) ne bi bio u pogonu? Zar ne bi nekakav novac bio u opticaju?? Zar MOST ne bi bio okidač za dugoročni razvoj cijele regije što bi u konačnici bio veći plus nego što je bio minus koji bi gradnja izgenerirala? Da ne spominjem porast cijena zemljišta, ostvarivanje većih turističkih potencijala na Pelješcu i krajnjem jugu zemlje. Trošak je jednokratan (i golem), ali prosperitet od ovog mosta protegao bi se na živote više generacija, što je nemjerljivo. I na kraju jedan nematerijalni razlog koji bi morao biti jak kao i svi ovi opipljivi razlozi koje sam naveo: jedan narod, jedna zemlja! Englezi ne bi imali ovdje dileme; oni bi pukli most pa 'ko će se ljutiti nek' se ljuti (ta na taj su način vladali svijetom). A mi vazda strepimo što BiH misli, što Slovenci misle, što EU misli.... Očito smo narod zaostao u razvoju pa nas trebaju navigati.

Jedan prijatelj je slikovito opisao kako bi on riješio (tada je bio aktualan) problem sa Slovenijom i Piranskim zaljevom. Lijepo im parkirati raketnu topovnjaču Petra Krešimira IV u zaljev pa da čujemo što imaju reći!

Nisam stručnjak za ova pitanja; ali kada se ovaj problem svede na jednostavnu dilemu: raditi ili ne raditi? pa i budala bi rekla da se od nerada ne može živjeti. A MOST nam treba i da bi živjeli i radili!

Kobiljača, Otrić Seoci, autoput

Pogled iznad Otrića.

Prema informacijama koje su se pojavile u zadnje vrijeme sasvim je izgledno da ćemo dogodine put Splita i Zagreba autoputom, ali već od Ploča! Ponekad (čitaj: uvijek) onih 30-40 kilometara do Vrgorca više umore čovjeka nego ostatak puta do Zagreba, pa i čak dalje. Gornju fotografiju sam snimio prije 20ak dana s uzbrdice poviše Otrić Seoca. Dolje lijevo se vidi malo Kobiljače, a u daljini dio (buduće) pristupne ceste za autoput.

Da se radi punom parom uvjerio sam se prije nekoliko dana kada sam prolazio pravcem kod Novih Sela gdje bi trebao biti čvor Metković za autoput, ali i spoj s autoputom za BiH. Na mjestima priroda je neprepoznatljiva, točnije - nema je. Po nekoliko bagera istovremeno glođe kamen što me je na trenutak podsjetilo na scene iz Terminatora. U svakom slučaju, uskoro nam, nadam se stiže autoput, a drugi put ću i zabilježiti scene iz Terminatora.

Pozdrav ljetu

Sveti Ilija 2012.

Kad je čovjek u gužvi vrijeme leti brzo, prebrzo. Nisam ni postavio posljednji post, a već mi je proletjelo 15 dana. Uglavnom; kažu meteorolozi da od sutra kreće kiša i nevrijeme, pa da zaključim ovo predugo i presuho ljeto objavljujem jednu fotografiju sa derneka od svetog Ilije.

Ušće Neretve 2008.

Ušće, 13.12.2008.

Ušće Neretve - neprekidna inspiracija i motiv, ne samo meni već i brojnim drugim fotografima i umjetnicima. Skoro svaki put kada odem tamo fotografiram nešto što nisam nikada prije, a vrlo vjerojatno ni nikada poslije. More skoro svaki put drukčije oblikuje pijesak, nikada nisu isti oblaci, a samim time ni zalazak sunca. Neretva uvijek donese nešto drugo; ponekad suhe grane, ponekad debla stabala i jedino što je sigurno je da mogu očekivati nešto što nisam nikada prije vidio ili fotografirao. Gore prikazanu nakupinu suhih grana sam vidio samo tada, u prosincu 2008. i nikada više. Sama fotografija mi je osobno među dražim, jer je nastala za vrijeme jedne od mojih prvih ciljanih foto šetnji ušćem i dan danas sam zadovoljan kako je u konačnici ispala, a suton koji se te večeri odigrao na ušću nisam više susreo.

Cura iz mista - Versi

Spot glazbenog sastava Versi iz Metkovića za njihovu prvu samostalnu pjesmu Cura iz mista. S obzirom da se u Metkoviću ne snimaju spotovi svaki dan, ovaj spot zaslužuje svaku pozornost. Autor teksta je Ivica Brnas Fudo, glazbe Dragan Brnas Fudo, a autor aranžmana je Jašar Murtezani. Sastav Versi čine: Nikica Ilić, Josip Cvitić, Martin Barbir, Jakov Barbir i Hrvoje Ilić. Video spot je snimljen u produkciji foto studia Veraja i studia 3k Cinema.

Helikopter u noći

Trag helikoptera u noći.

Ova fotografija je na mojem Facebook profilu u dosta kratkom vremenu prikupila relativno velik broj simpatija (da ne kažem lajkova), pa je objavljujem i na blogu. U seriji od nekoliko noćnih fotografija požara što je plamtio po Rujnici 11. i 12. kolovoza jedino na ovoj sam imao sreću uhvatiti helikopter, tj. trag njegovih svjetala, koji je doveo vojnike u Metković da pomognu gasiti požar. Lijevo se vidi polazišna točka, Neretvino pomoćno igralište, a u daljini na Rujnici se vide tri požarne fronte.

Požari, poplave i snjegovi

Požar na Rujnici prije 3 dana, 12.8.2012.

U posljednje dvije godine Metković, tj. dolinu Neretve pogodile su sve moguće i nemoguće prirodne nepogode. Upravo sada vjerojatno na Rujnici još uvijek tinja i dimi se od nedavnog požara, snijeg kao da nas je jučer zameo, a od poplava iz 2010. mnogi se još nisu ni oporavili. Pored toga, u posljednje tri godine, je i bilo nekoliko slučajeva tuče tj. krupe s ozbiljnim posljedicama. Jedino nas odavno nije pogodio nikakav potres, ali čujem da je i to zakazano za 21.12.2012.

Na kraju ovog posta stavio sam dvije fotografije; požar na Rujnici 12.8.2012 i požar na otprilike istom mjestu 16.2.2008. S obzirom da je fotografija od ovogodišnjeg požara snimljena po potpunom mraku, malo je nezgodno orjentirati se ali tu zato pomaže gradska sportska dvorana koja se vidi na obje fotografije.

Snijeg u Metkoviću, veljača 2012.

Poplava u Metkoviću, prosinac 2010.

Požar na Rujnici, 16.2.2008.

Požar na Rujnici, 12.8.2012.

Maratonska panorama

Panoramska fotografija starta Maratona lađa 2012.
Klik na fotografiju za veći prikaz.

Jučer sam trenutak prije samog starta maratona načinio seriju fotografija koje sam spojio u jednu ogromnu panoramu. Panorama u punoj veličini ima 48 megapiksela, te može biti duga po dužoj stranici do 1,80 metara pri 200 dpi ili 1,20 metara pri 300 dpi. Ukoliko netko ima višak mjesta na zidu u dnevnom boravku, a želio bi start maratona lađa, skoro pa u prirodnoj veličini objesiti na zid, neka me kontaktira putem e-maila. I naravno, imam fotografije s predsjednikom Josipovićem, gradonačelnikom Jambom, pa ako i njih netko želi gledati na zidu, npr. blagavaonice dok jede (hahaha), njih bi čak rado i darovao. [humor - ipak ima onih što ga ne kuže pa im treba objasniti]

Krupni detalj s gornje fotografije označen crvenom linijom.

Dolje gornji horizonti

Aktivisti građanske inicijative "Spasimo dolinu Neretve" sa svojim transparentom na Lučkom mostu u Metkoviću netom prije starta 15. maratona lađa.

Medijska blokada inicijative "Spasimo dolinu Neretve" i dalje traje. Fotografije poput ove gore ne možete vidjeti ni na jednom portalu. A kako izgleda blokada u praktičnom smislu govori i slijedeća epizoda s Rogotinskoga mosta (preuzeto s Facebook stranice inicijative):

"Za one koji nisu čuli na Radio Naroni ili vidjeli na Elektronskom Metkoviću nekoliko auta i marica interventne policije potjeralo je 4 aktivista (jedan muškarac i 3 djevojke) GI Spasimo dolinu Neretve sa Rogotinskoga mosta bez da su im dopustili razviti transparent potpuno neuvredljiva natpisa (Ne damo našu Neretvu-Dolje Gornji horizonti). A sve pod izlikom osiguranja predsjednika Josipovića. Aktivistima je rečeno da će promet na mostu biti blokiran što nije učinjeno, pa je očito da se radilo o nalogu kojim se željelo ušutkati one koji se bore za istinu o Gornjim horizontima i HE Dubrovnik."

Street Art Metković

Ne znam koji bi konkretno bio naziv ovog djela, ali po meni je ovo daleko najbolji rad. Cijelo djelo se može vidjeti na eMetkovic.com portalu (vidi link dolje), a ja bi ga osobno bez problema objesio u dnevnom boravku.

26. svibnja u Metkoviću je održana Street art inicijativa u sklopu koje je oslikan južni zid Neretvinog igrališta. Više o samoj akciji bilo je na eMetkovic.com i na metkovic.hr, a prije nekoliko dana sam prolazio pokraj tog zida s fotoaparatom pa mi se učinilo zanimljivim snimiti tu uličnu umjetnost. Za razliku od dosadašnjih prikaza ovih umjetnina, odlučio sam samo snimiti pokoji detalj iz najzanimljivijih crteža.

Valjda ne treba objašnjavati tko je ovo.

...

Detalj crteža "Autoportret".

Vrisak??

Procesija

Procesija

U prošlom postu sam imao fotografiju procesije na svetog Iliju lani, pa me je to podsjetilo na ovu fotografiju koju sam snimio na dan mlade mise don Mate Brečića, 18. srpnja 2010. Ova fotografija mi je zanimljiva zbog neobične atmosfere. Naime, procesija je krenula ispred župne kuće, a sama fotografija je snimljena nekoliko trenutaka prije samog polaska. Bogoslovi su baš u ovom trenutku pogledali u nešto meni iza leđa, a kako se radilo o vedrom srpanjskom jutru, sunce je obasjalo njihove bijele halje koje su poslužile poput difuzora tako da je svaki od njih osvjetljen haljom onoga ispred sebe. Još ako tome dodamo dim tamjana iz kadionika dobijemo ovako neobičnu, bezvremensku fotografiju; ili kolokvijalno rečeno: više sreće nego pameti.

Sveti Ilija 2012

Procesija na svetog Iliju, 20.7.2011.

Svim Metkovkama i Metkovcima, a i svima koji slave svetog Iliju, želim sretan današnji dan, svetkovinu svetog Ilije. Objavljujem dvije fotografije snimljene točno u razmaku od 365 dana (ne 364 jer je ova, 2012. godina, prijestupna). Prva je detalj s vjerskog dijela proslave svetog Ilije, snimljena lani tijekom svečane svete mise, dok je druga, donja, njezina suprotnost. Snimljena je jučer na derneku, svjetovnom dijelu proslave svetog Ilije. Razliku sam i sam nesvjesno naglasio primjenivši na donju fotografiju HDR toniranje. Donja mi je fotografija, po mom mišljenju, zanimljiva još i zbog neobično uređenog štanda. Muška torza, gola ali i odjevena, naslagana po podu i stolu poput nekakvih skulptura, s hlačama koja vise iznad njih (obično hlače dođu ispod torza, zar ne?). U svakom slučaju, želim svima puno sreće i veselja na današnji dan, dan sveca zaštitnika grada Metkovića!

Detalj s derneka pred svetog Iliju, 19.7.2012.

Gornji i donji horizonti - 2. dio

Prizor s Unke tijekom prve velike poplave u siječnju 2010.

Dr.sc. Mario Šiljeg, tehnolog za vode i vodoopskrbu kaže slijedeće:
(tekst preuzet s eMetković Facebook stranice)
"Ne bih želio da se u javnosti stvori mišljenje kao da smo mi nekakva skupina vrištećih ekologa ili pak neka zelena „sekta“, jer mi to nismo. Duboko smo svjesni stanja u kojem se danas nalazi Republika Hrvatska, prvenstveno misleći na gospodarsi aspekt. Svjesni smo toga da je energetika područje gdje bi se najbrže mogli realizirati infrastrukturalni projekti, ali i činjenice da projekt Dubrovnik 2 može najbrže vratiti uložene novce. Zapravo, nismo protiv takvih projekata, ali smo protiv situacije u kojoj smo se našli, da se iza kulisa ovog projekta krije jedna mnogo ozbiljnija stvar, a to je realizacija druge faze „Gornji horizonti“ (dalje GH) u Republici Srpskoj.

dr. sc. Mario Šiljeg

Do sada su izgrađene četiri hidroelektrane, a rijeka Neretva gubi oko cca. 4 milijarde kubika vode godišnje. To su vode koje nisu direktno iz Neretve, ali su iz njenih pritoka, koje su se prije uljevali u rijeku Neretvu, a sada se ulijevaju u slivno područje rijeke Trebišnjice. Posljednjih godina uočavamo da rijeci Neretvi nedostaju te 4 milijarde kubika vode, a što se očituje prvenstveno porastom saliniteta u Neretvi, no imamo problem i u vodoopskrbnim sustavima. Imali smo u zadnje dvije godine u vodoopskrbnom sustavu grada Metkovića u ljetnim mjesecima vrlo znakovitu pojavu saliniteta. Ovakav nam poremećaj sugerira kako je prva realizacija GH-a već počela „pokazivati zube“, tj. počela je pokazivati utjecaj na rijeku Neretvu.

Republika Srpska ne može završiti projekt GH, a da joj Republika Hrvatska ne dopusti, tj. izrazi suglasnost. Bivša ministrica Holy tražila je u mjesecu ožujku aktiviranje elemenata zabrane koje nam nudi ESPO konvencija (Konvencija o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica). Prošle je godine i Bosna i Hercegovina postala potpisnik iste što je za Republiku Hrvatsku od velike važnosti, jer se sada može mnogo toga napraviti.

Što smatramo da bi se moglo dogoditi? 

Opravdano mislimo i sumnjamo da će se drugom fazom realizacije GH rijeci Neretvi, odnosno njenim pritocima, oduzeti još 2 milijarde kubika vode, koje se danas prirodno ulijevaju u Neretvu, a realizacijom ovog projekta ista će voda otići u slivno područje Trebišnjice. U ljetnim mjesecima mi smo na biološkom minimumu Neretve, a po proračunima te 2 milijarde kubika vode godišnje će drastično ugroziti biološki minimum rijeke Neretve, a time izravno ugroziti kako sustav navodnjavanja tako i kompletnu poljoprivrednu proizvodnju. Moguća je i ugroza vodoopskrbnog sustava ovog područja.

Valjalo bi svakako ostaviti Neretvu i njene pritoke onakvima kakve smo ih mi zatekli, kako ih je zatekla naša generacija, te ih takvima ostaviti generacijama koje dolaze iza nas. Na kraju, apeliram na Vladu RH da sa velikim oprezom ide u realizaciju s Republikom Srpskom u ovim projektima."

Gornji i donji horizonti

Aktivisti pokreta "Spasimo dolinu Neretve".

Zadnjih nekoliko dana dosta se govori o projektu Gornji horizonti. Dosta ljudi me pita o čemu se tu radi i čemu sad akcija „Spasimo dolinu Neretve“. Pa da pojednostavnim (a i sebi napravim podsjetnik):

• Projekt punog naziva „Gornji i donji horizonti“ seže još u 50. godine 20. Stoljeća, a puni oblik je dobio 1970-ih.
• Ukratko rečeno; postojeće hidroelektrane i one koje se planiraju izgraditi poput HE Dubrovnik 2, o kojoj se ovih dana govori, proizvode energiju na način da ih pokreće voda uzeta iz toka rijeke Trebišnjice.
• Voda koja sada čini tok Trebišnjice je „uzeta“ iz tokova Bune, Bunice koje se, nekoliko kilometara južno od Mostara, sjedinjene ulijevaju u Neretvu. Također isto vrijedi i za tok rijeke Bregave.
• Kroz kraške ponore rijeka Trebišnjica napajala je mnoga vrela istočno i zapadno od Dubrovnika te, na kraju, sva vrela koja su izvirala na istočnom zaobalju rijeke Neretve, od jezera Kuti preko Metkovića do Deranskoga jezera u BiH iz kojega izvire rijeka Krupa. To znači da je prirodno jedan velik dio voda Trebišnjice završavao u dolini Neretve napajajući brojne izvore o kojima mogu svjedočiti nešto stariji Vidonjci, Bjelovirci i drugi žitelji lijevoga zaobalja rijeke Neretve. (preuzeto iz Metkovskog vjesnika, ožujak 2009.)
• Ekološka aktivistica Ana Musa na svom blogu lijepa-nasa.bloger.hr piše slijedeće: 
  „Neki pametnjakovići koji pojma nemaju govore da to nema veze sa Neretvom, jer će se voda dobivati iz Trebišnjice. Već se zaboravlja kako se ta silna voda  stvorila u Trebišnjici: sistemom prevođenja, a ja to zovem krađom vode neretvanskih slivova Bunice, Bune i Bregave, koje su hranile Neretvu vodom. Prije nekoliko dana prošla sam i pokraj Bune i Bregave, obje rijeke su suha korita. Nema vode – otišla je u Trebišnjicu!“
• Mario Šiljeg, bivši ravnatelj Agencije za zaštitu okoliša Republike Hrvatske, smatra da će skoro četiri desetljeća kasnije provođenje „Gornjih horizonata“ izravno ugroziti dolinu Neretve i tisuće hektara plodnih nasada u njoj. Objašnjava da je to zato što naši susjedi nemaju dovoljno onoga što je najpotrebnije za hidroenergetska postrojenja, a to je naravno voda. "Naime, njihov slijev Trebišnjice nije im dostatan, pa su se dosjetili uzeti koliko im treba iz slijeva rijeke Neretve", objašnjava Šiljeg i dodaje da su već realizirali prvu fazu projekta, a to je bila izgradnja tunelsko-kanalskih kompleksa "kojima će transportirati vode manjih rijeka što se prirodno ulijevaju u Neretvu, u svoje novosagrađene akumulacije".

Kada se sve ovo zbroji i oduzme stvari postaju jednostavne. Dolina Neretve isključivo živi od poljoprivrede, a za poljoprivredu su primarni resursi zemlja i voda. Bez jednog od tog dvoje nema poljoprivrede, a nama uzimaju vodu. Nesumnjivo je da će se hidroelektrane s vremenom isplatiti, ali „...nitko nikada nije rekao što Neretva gubi ovim projektom. Samo se javno priča što dobiva HEP i eneretski sektor...“ rekao je Ante Šprlje na tiskovnoj konferenciji građanske inicijative „Spasimo dolinu Neretve“. Već sada postoje problemi s opskrbom pitke vode u dolini Neretve, poznati su slučajevi kada su se ispod mosta u Metkoviću lovile lignje i hobotnice, a da ne pričamo što ć se dogoditi kada i ono malo vode što ostane u dolini postane more. 

Osim poljoprivrede u dolini Neretve, projekt Gornji Horizonti ugrožava i malostonske školjkare. Naime, zbog manjeg dotoka slatke vode u Malostonski zaljev remeti se omjer saliniteta vode, što je iznimno važno za razmnožavanje i uzgoj kamenica i mušula. Tako Gornji horizonti imaju nesagledive posljedice ne samo na dolinu Neretve već i čitavu Durovačko-neretvansku županiju.

Više o ovoj temi: link1, link2, link3, link4, link5

Spasimo dolinu Neretve

Moja fotografija koja se koristi na reklamnim materijalima hvalevrijedne akcije "Spasimo dolinu Neretve".

Ovih je dana ponovno dosta aktualna tema "Gornjih horizonata" i potencijalnog ekocida koji prijeti dolini Neretve. O tome su pisali i mediji poput index.hr i vecernji.hr, a dosta informacija se može pronaći na lokalnim metkovskim portalima metkovic.hr i emetkovic.com. Gornja fotografija se koristi u svrhu promocije inicijative "Spasimo dolinu Neretve". O toj temi biti će, nadam se, još govora.

Nik Software HDR Efex Pro 2

HDR fotografija načinjena u demo verziji softwarea "Nik HDR Efex Pro 2".

S obzirom da sam entuzijast po pitanju svih fotografskih tehnika, tehnologija, softwareskih rješenja i tako dalje, jučer sam, odmah nakon što je Nik Software to objavio, skinuo s njihovog weba probnu verziju softwarea za HDR fotografije.

Iako osobno smatram da je za HDR fotografiju Photomatix najbolje rješenje (ujedno i najružnijeg sučelja i najkompliciraniji za korištenje), Nik Software se s ovom inačicom programa ipak približio Photomatixu za nekoliko koraka. Komplicirane stvari su pojednostavnili, poboljšali su HDR algoritme, dobre stvari zadržali ali i dodali nekoliko noviteta. Sve u svemu; veoma dobra nadogradnja. Kao i prva inačica, i druga je očito namjenjena početnicima i naprednijim amaterima s obzirom da je korisničko sučelje veoma jednostavno i intuitivno. Uz to, zadržana je paleta gotovih predložaka uz pomoć kojih se može doći do veoma dobre HDR fotografije u svega nekoliko klikova.

Još jedna HDR fotografija učinjena s Nik HDR Efex Pro 2. (već sam ovu fotografiju objavio samo nije bila urađena s Nik HDR-om već s Photoshopovom HDR opcijom.)

Kao najbitniju novu stvar istaknuo bih novi napredni okvir za redukciju duhova i za redukciju kromatskih aberacija. Redukcija duhova se obavlja slično kao i u Photoshopu CS5 i CS6, tj. izabere se referentna fotografija. Navedeni okvir se javlja prije samog početka rada na mapiranju tonova i ukoliko je potrebno može se na njega vratiti kroz paletu History. Ostalo; standardno kvalitetno i ugodno za rad kao i ostali software od Nik-a.

Igra srebra materina

Lujo Lozica: Igra srebra materina I

Lani, upravo na prekjučerašnji dan, legendarni profesor Feđa me zamolio da napravim nekoliko fotografija skulpture koja se nalazi ispred Srednje škole Metković. Naime, iako je kip postavljen ispred škole prije više desetljeća, autoru nitko nikada (igrom slučaja) nije poslao nekoliko fotografija njegovog djela, pa je profesor Feđa to odlučio ispraviti. Drago mi je što sam bio u prilici pomoći mu, ako ništa onda zato da saznam nešto više o samoj skulpturi. Nažalost, nisam imao pojma tko je autor, a još i manje kako je nazvao svoje djelo. Nakon svega danas, ipak, malo drukčije gledam na samu skulpturu i njezinu ulogu u gradu.

P.S. Nakon što sam malo progooglao samog autora, osim što sam saznao da je živ i zdrav i uredno prima priznanja za svoj dugogodišnji rad, saznao sam da mu je ime Lujo, a ne Luje, kako sam napisao ispod fotografija.

Lujo Lozica: Igra srebra materina II

Crtica o umjetniku (preuzeto s http://www.galerija-lavalnugent.com/lozica-lujo-1934):

Punim imenom Alojz Lujo Lozica rođen je u Lumbardi na Korčuli 1934. godine. Završio je Akademiju u Zagrebu u klasi V. Radauša nakon čega postaje suradnik na Majstorskoj radionici A. Augustinčića. Jedno vrijeme se bavio i restauracijom. Osnovao je atelje “Lozica” i Galeriju “Zagreb” u Zagrebu. Dugo vremena proveo je u San Marinu gdje je predavao na poslijediplomskom studiju. Nakon porvatka u Hrvatsku, radi i živi na Vrniku.

Lujo lozica nastavlja našu tradiciju obrade kamena, nakon Kršinića i I. Lozice. Ženski akt provlači se kao tema na većini njegovih djela. Žena mekih i oblih linija po njegovim riječima predstavlja Zemlju, početak i kraj. Mediteranska obilježja i majstorsku obradu kamena i posebno mramora zadržao je i do danas. Autor je i nekih javnih skulptura u Zagrebu, poput one Vladimira Nazora.

Lujo Lozica: Igra srebra materina III

Lujo Lozica: Igra srebra materina IV

Pozdrav iz Krnjesavca

Detalj iz Krnjesavca.

Ovo sam fotografirao prije otprilike godinu dana. Mislim da je fasada ove kuće sada renovirana, ali meni je baš ovako stara bila zanimljiva kada sam je snimio.

Pogled sa zvonika

Pogled sa zvonika crkve sv. Ilije. na Metković.

Ušće

Ušće Neretve. Uvijek drukčije, uvijek zanimljivo.

Ovo je jedna od fotografija koju sam u startu previdio. Kada sam prije dva mjeseca objavio fotografije s Ušća i iz Komarne (1, 2, 3) ovu fotografiju nekako nisam uočio, tj. nije mi zapela za oko. Sada, u pretraživanju arhive tri mjeseca poslije, ova fotografija mi se učinila i više nego dobrom.

Proljetna razglednica

Proljeće u Metkoviću.

Ova je fotografija snimljena prije točno dva mjeseca, 19.4.2012. Čak sam je i zaboravio, nego sam slučajno sada naletio na nju. Dašak atmosfere za metkovce daleko od doma! :)

Cvijeće bez imena

Ne znam koje je ovo cvijeće (već standardno), ali je lijepo.

Svako par mjeseci uhvatim neko lijepo cvijeće ili zelenjavu općenito u kadar fotoaparata. Kako sam u posljednje vrijeme u nestašici slobodnog vremena tek rijetko snimim zanimljive stvari. Ovo cvijeće sam fotografirao prije dvadesetak dana, sasvim slučajno, ispijajući kavu kod ženinih. I nažalost ovo je jedina zanimljiva stvar koju sam fotografirao u posljednja dva mjeseca. Standardno koristio sam Nikon D3100 s objektivom 35mm f/1.8, i koristio sam postavku blende f/2 da dobijem potpuno zamućenu pozadinu.

Post za lipanj

Zvonik crkve u Vidu, stablo i oblaci.

Lovim trenutak da se javim nakon podosta vremena. Dosta gužve u posljednje vrijeme, pa se ne stignem posvetiti objavljivanju slika ovdje na blogu. Možda se to popravi u dogledno vrijeme. Glede fotografije: detalj zvonika crkve u Vidu. Od prvog trenutka me podsjeća na Orthanc iz Gospodara Prstenova, doduše u nešto svijetlijoj varijanti.

Orthanc