Prikazani su postovi s oznakom politika. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom politika. Prikaži sve postove

utorak, 20. siječnja 2015.

Ne želimo termoelektranu na ugljen u dolini Neretve

Prizor kao iz filma Gospodar prstenova udaljen svega 20-ak minuta šetnje od centra Metkovića u Podkraju.

Kratko i jasno: ne želimo termoelektranu na ugljen u dolini Neretve! U biti ako se mene pita, ne želim termoelektranu na ugljen bilo gdje na obali! Ako se već desetljećima okrećemo turizmu kao jednoj od glavnih grana našeg gospodarskoga razvoja, volio bih da mi netko objasni zašto pilati granu na kojoj sjedimo? Pa to je i majmunima što žive na drveću valjda jasno. Povrh svega mi se na svjetskom planu guramo u tu neku turističku nišu s čistim morem, lijepom prirodom, netaknutim prirodnim ljepotama, itd. Dakle nije naš turizam orijentiran na skijanje, avanturizam, povijest umjetnosti, religiju ili nešto tome slično. Mi strancima jednostavno govorimo: "dođite kod nas jer imamo čisto more i prirodu". I to je to. Nema neke daljnje priče, istina, nešto malo se posljednjih priča nadopunjuju ti nekakvi turistički sadržaji, ali činjenica je da kada ne bi imali čisto more i lijepu prirodu mogli bi turizam u Hrvatskoj prekrižiti prihodovne strane državnoga proračuna.

I sada nakon desetljeća razvoja turizma nađe se neki talent, bistar momak očito, koji kaže "pusti, rođak, gluposti; amo mi sazidati tu elektranu! Šta nas briga tko što misli, bitno je da nama lijepo ide". Srećom, to je tolika budalaština da je, inače inertan narod (kakv već jesmo), tako žestoko reagirao da su se elektrane u Pločama odrekle sve političke opcije pa i HDZ koji je sve zakuhao u startu. Pločanski HDZ se sada pravi fin i glumi neku demokraciju pa će tako građani Ploča za nekoliko dana na referendumu odlučiti o cijeloj stvari. #PoncijePilat

Na kraju treba postaviti jednostavno pitanje: da li mi kao narod imamo strategiju gospodarskoga razvoja? Da li ćemo se fokusirati na turizam u koji ulažemo već desetljećima ili ćemo se fokusirati na energetiku pa ćemo poredati elektrane na ugljen diljem obale i prošarati plavi Jadran s naftnim platformama kao što je stracciatella prošarana mrvicama čokolade? Ako je nacionalna strategija da postanemo europski energetski div ja se prvi javljam za rad na bušotini! Ali ako je to turizam (i još se k tome furamo na čisto more i netaknutu prirodu); e onda treba kazneno goniti svakoga tko ugrozi glavnu granu gospodarstva, tj. nacionalni interes! Ne da smo kao krava koja prolije mlijeko koje da, nego smo još i gori od toga! Ta krava je za neke moćnike koji drmaju ovom državom ugledni doktor znanosti!

***

P.S. Za post scriptum imam dvije misli koje nisam mogao uklopiti u tekst, a svakako ih želim napisati. Pa idem redom. Prvo ozbiljnija:

1. Volio bih čuti što o svemu misli bivši metkovski gradonačelnik S.G. Jambo. Mislim da bi to bio show kakav samo on zna prirediti. Naime, u posljednjem pokušaju da se dodvori HDZ-u čovjek pjeva hvalospjeve novoj predsjednici države i njenoj stranci. To je naprosto milina kako slatko govori dok oko njega stoje eminentni HDZ-ovci i jedan lijepi, velik HDZ-ov logo! Ako odemo malo dalje u prošlost, točnije u veljaču prije 11 mjeseci, možemo vidjeti kako se isti taj čovjek grčevito bori za ekologiju i čist okoliš u Metkoviću. Kako je glasno napadao gradsku vlast zbog pet kontejnera smeća lani, sada bih rekao da je taj čovjek spreman leći pred bagere i svojim kurpulentnim tijelom se boriti protiv termoelektrane na ugljen! Kako bi svoj ekološki aktivizam objasnio svojim novim/starim prijateljima u HDZ-u koji su i zakuhali cijelu stvar s termoelektranom - e to bi bio show o kojem govorim! Živi bili pa vidjeli!

2. Ovo je trebala biti malo opuštenija točka P.S.-a, ali sam pišući prvu točku shvatio da je bilo što teško može nadmašiti po komičnosti. Život piše romane, kažu... Za kraj sam samo htio (ironično) istaknuti da bi vrlo vjerojatno mogao jednoga dana lijepo zaraditi prodavajući ove fotografije lijepe doline Neretve. Kada jednoga dana ovaj dio "lijepe naše" bude siva, beživotna (TE) i slana (Gornji horizonti) pustinja mnogi će poželjeti imati lijepu fotografiju, uspomenu na lijepe krajolike koje je Neretva stvorila vijugajući kroz stoljeća ovim našim poljima. Kada bi se i ja vodio osobnim interesima kao neki ljudi možda bih i ja mogao reći "pa što ima veze, nek se gradi", ali naravno, to nikada neću reći!

Ušće Neretve. Otprilike bi u ovom kadru trebala jednoga dana stajati termoelektrana na ugljen ukoliko se građani Ploča odluče za nju. Negdje desno u kadru.

Opet Potkraj i Koševo. Istina, malo dominira metkovski krajolik u ovom postu, ali to je čisto iz matematičkih razloga. Tih fotografija imam najviše.

Jezero Kuti, Badžula.

Podkraj, Koševo.

Nasadi maslina na Slivnu, a u pozadini je naftna buš... ovaj... ispričavam se, Jadransko more.

petak, 16. siječnja 2015.

Uskoro prva samostalna izložba stranačkih članskih iskaznica Stipe Gabrića Jamba

Evo jedan članak bez prateće fotografije. Tema nije fotografska (pa zato i nema fotografije), ali će dobro nasmijati sve one koji prate politička zbivanja u Lijepoj našoj, točnije na samom jugu zemlje. Portal Oko donio je satirički tekst koji se odnosi na nedavno održanu tiskovnu konferenciju HDZ-a u Dubrovniku na kojoj je kolo vodio bivši metkovski gradonačelnik S.G.J. Tekst pročitajte u nastavku, a na samom kraju članka pogledajte i šaljivi kućni video u režiji HDZ-a i poznatog političkog prevrtljivca Jambe.

(Šalu na stranu, ovim potezom HDZ je samo još jedan put pokazao da u ovoj državi ne treba očekivati nikakve pomake u bilo kojem smislu bez obzira dobili ili izgubili parlamentarne izbore. SDP je svježe dokazani promašaj, a HDZ se i retorikom i sadržajem ne planira puno pomaknuti od nekih prošlih vremena. Koalicija s Jambom samo dokazuje koliko nisko mogu ići ne bi li dobili kojih stotinjak glasova više. Jadno.)
U Umjetničkoj galeriji Dubrovnik (UGD) biti će otvorena prva samostalna izložba stranačkih članskih iskaznica Stipe Gabrića Jamba. Poznati umjetnik iz Metkovića publici će predstaviti retrospektivu članskih iskaznica stranaka čiji je član do sada bio, ali i neke svoje manje poznate radove.
Ovo izložba nije samo priča o jednom životu i karakteru, već i mali homage našoj suvremenoj političkoj povijesti. Posjetitelji će moći vidjeti kako jedan mali, običan čovjek više od dvadeset godina pliva po uzburkanom političkom moru Dubrovačko – neretvanske županije, i uvijek ostaje na površini. Biti će ovo jedinstvena prilika da se i sam prisjetim stranaka i koalicija u kojima sam do sada bio, što, priznat ćete, nije nimalo lako, rekao nam je Gabrić Jambo.
Izložbu pod nazivom ‘Ptica selica’ čine Jambine članske iskaznice iz Saveza komunista Jugoslavije, zatim Hrvatske demokratske zajednice, zatim Nezavisne liste ‘Stipe Gabrić Jambo’, te na koncu Hrvatske seljačke stranke. Biti će tu i Jambova pionirska knjižica, kao i knjižice Saveza socijalističke omladine Jugoslavije, te na koncu knjižica Saveza socijalističkog radnog naroda. Među eksponatima javnost će po prvi put moći vidjeti i njegovih 17 članskih iskaznica iz različitih video klubova i biblioteka, kao i članska iskaznica raznih rukometnih klubova Dalmacije i Hrvatske. Posebna poslastica biti će zbirka bedževa sa likom Luke Bebića.
Ako me pitate kojem umjetničkom pravcu pripada ova izložba, odmah ću vam reći kako ja preferiram realizam. Mada, moram priznati kako sam sa svakom promjenom članske iskaznice doživio renesansu, kaže Stipe Gabrić Jambo.

četvrtak, 2. listopada 2014.

Oborinske vode oko Poduha - 2. dio

Civilizacijske tekovine pomalo, ali hrabro stižu u Metković.

Ovih dana su u tijeku radovi oko famozne zgrade Vage tj. Poduha (ne koristim izraz stara Duhanska jer mi je prisjeo kada je jedan lokalni portal u naletu pismenosti ovaj lokalitet oslovio "Duvanska"). Naime radi se na kopanju i ugradnji slivnika za oborinske vode. Rekao bi netko "normalna stvar". E pa nije u Metkoviću! Kako sam već pisao u ožujku 2013. godine (link: Oborinske vode oko Poduha) oko obnovljene zgrade Vage nije bio proveden niti jedan jedini slivnik. Fenomenalna je činjenica da je obnova te zgrade predstavljana i još uvijek je bivši gradonačelnik predstavlja kao veliki uspjeh. A to što cijeli projekt pati od tzv. dječjih bolesti - to nema veze. Valjda.

Jedna od takvih nebuloza bio je upravo problem odvodnje oborinske vode (pored nedostatka adekvatnog parkinga i urbanističkog kaosa nastalog izgradnjom dviju zgrada u neposrednoj blizini, tj. unutar samog kompleksa Vage).

Kako se vidi iz priloženog i taj problem se sada rješava na adekvatan način. Daleko je ovo još od uređenog grada i urbanistički uređene sredine, ali malim koracima se ide naprijed.

I na kraju napomena: blagi komično-tragičan prizvuk teksta je namjeran. Prepucavanje sa šahtovima i kanalizacijom... Žalosno je što je uopće grad doveden na tu razinu da 6 šahtova predstavlja kakav takav uspjeh samo zato jer netko nije radio svoj posao prije 4-5 godina.

...
Nekima je ovaj jednostavan komad metala očito bio viša matematika.
Za one koji su bili lijeni otvarati link iz gornjeg teksta evo fotografije kako je to radila prošla vlast.

utorak, 8. srpnja 2014.

Mjuzikl u Metkoviću

Em LED diplay, em mjuzikl... Neobičan neki Metković.

Nakon višemjesečnih priprema, u koje je uloženo stotine i stotine sati rada i truda, sutra će na ljetnoj sceni Gradskoga kulturnog središta s početkom u 21 sat biti praizvedba mjuzikla Veliki odmor, stopostotnoga domaćeg uratka u čijem su ostvarenju sa svojim mentorima sudjelovali učenici metkovske Gimnazije i Srednje škole, članovi Gradske glazbe Metković te mnogi drugi. Mjuzikl Veliki odmor rezultat je Projekta Za sve nas koji je provela Udruga Dobra u partnerstvu sa Srednjom školom Metković, Gimnazijom Metković, Gradskom glazbom Metković i opuzenskom udrugom aKulturacija (snimaju dokumentarac). Projekt financira Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, a jedan od ciljeva mu je i razvoj novih izvannastavnih sadržaja te aktivno sudjelovanje mladih u njihovu stvaranju.

Radnja mjuzikla smještena u prepoznatljivi metkovski ambijent na prijelazu šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Glazbeno-scenska priča o odrastanju u Metkoviću, prvim ljubavima (ponekoj politički nepočudnoj), glazbi koja se sa zapada teško probijala kroz (tele)komunikacijske barijere… starije će podsjetiti na mladost, a mladima približiti vrijeme u kojemu su njihovi roditelji, pa čak bake i djedovi, bili mladi. Budući da je ulaz besplatan ne sumnjamo da će publike nedostajati. U slučaju lošega vremena izvedba mjuzikla će se odgoditi za četvratk, a onda za prvi prikladan termin.

tekst: metkovic.hr
više o mjuziklu uz fotoreportažu potražite ovdje.

P.S. Prije mjesec dana objavio sam post na blogu s fotografijama s proba banda koji svira u ovom mjuziklu. Moje fotografije su bez dopuštenja preuzeli neki objesni ljudi (ne znam kako bi ih drukčije opisao) koji su, skriveni iza smješnih nadimaka na Facebooku, vrijeđali gosp. Milana Kapovića uz sugestije da on i "njegov" band zloupotrebljavaju (ili privatiziraju, kako god) prostor Gradske glazbe u kojem se održavaju probe. Inače gosp. Kapović je ravnatelj Gradskoga kulturnog središta, ujedno i voditelj i bubnjar banda, a optužbe su išle u smjeru da se radi o zloupotrebi položaja. Kao i u svemu do sada pokazalo se da su zajedljivi i zlonamjerni komentari bili totalno promašeni i da svi oni koji na silu traže pogrešku (naravno da potpuno podržavam konstruktivne kritike i dobronamjerne savjete. Takvih dnevno dobijem barem 7-8 komada.) nove gradske vlasti jednostavno pokazuju svu svoju zlobu.

četvrtak, 6. ožujka 2014.

Politička dosljednost

Ovim tekstom se želim osvrnuti na priopćenje predsjednika Gradskoga vijeća grada Ploča Davora Mihaljevića što je prije koji dan objavljeno u medijima.

Kao što je velika većina javnosti upoznata posljednjih tjedana aktualna je tema tremoelektrane na ugljen što bi se gradila u Pločama. Sada se ne želim na to osvrtati jer uistinu nisam stručan u energetici. Jedino što ću reći je da nisam protiv TE, ali isto tako nije mi jasno čemu snaga od 800 MW i zašto baš ugljen kao energent? Ono malo što znam o toj temi jest da je plin ekološki prihvatljiviji (ali ne i savršen), da se dovođenjem plinske elektrane omogućuje lakša plinifikacija cijelog područja (zanimljiv tekst o plinifikaciji donosi blog Matijevići i Neretva.) te da je na kraju moguće i korištenje bioplina koji je ekološki još prihvatljiviji. I opet pitanje: čemu 800 MW snage?? Da se radi o manjoj snazi i drugom energentu mislim da bi svatko imao razumjevanja. Ovako je očito da se radi o lobijima kojima je cilj prodati ugljen, naplatiti prijevoz ugljena, skladištenje, itd... - nitko normalan ne želi da mu na zdravlju zarađuju energetski lobiji! Da netko kojim slučajem može staviti brojilo na vodik i naplaćivati ga sve bi nam radilo na vodik. Nažalost vodik čini 75% mase svemira pa nikome nije zanimljiv. Mislim u ekonomskom smislu. U ovim okolnostima nema nam druge nego gutat' ćumur!

* * *

Nego da se vratim na temu. U već spomenutom priopćenju za medije gosp. Mihaljević se obrušio na Metkovsku gradsku vlast optužujući je za licemjerstvo:
"Braniti transparentnost u Pločama bilo kakve inicijative, a što je u Metkoviću već odrađena stvar, nije ništa drugo doli opasno licemjerje."
E pa da objasnim kolegi Mihaljeviću zašto smo mi u Metkoviću transparentni, za razliku od njih u Pločama. Most nezavisnih lista je u svojoj predizbornoj kampanji jasno i glasno najavljivao TE na plin. Ne samo da je to bilo spomenuto na javnim skupovima, već je svaka kuća u Metkoviću dobila brošuru u kojoj to piše:

Svako kućanstvo u Metkoviću znalo je što Most misli raditi kada dobije izbore.
[klik na fotografiju za veću rezoluciju]

Dakle, ne samo da je svatko bio upoznat s idejom o TE na plin, već je svatko mogao doći na predizborne skupove i o tome raspravljati. I onda, nakon svega toga, svaki je građanin imao mogućnost dva puta (prvi + drugi krug izbora) glasovati na izborima za opciju koja mu je ponudila najbolje programe. Most je pobjedio oba puta. Građani znaju što su dobili kada su izabrali Most. Kada je Most krenuo realizirati projekte za koje je dobio mandat od građana grada Metkovića svi su znali što se radi i zašto se radi.

S drugu stranu, u Pločama se očito provodi politika koja je postala standard u Hrvatskoj posljednje 24 godine: "laži narod, sakrij mu prave teme iz vidnog polja, muljaj, itd..." Čisto sumnjam da je Pločanima TE od 800 MW preko noći pala u dvorište. Znali su političari u Pločama što je iza vrata, znali su oni to jako dobro i prije godinu dana u vrijeme predizborne kampanje, ali su mudro šutjeli. I sada, kada je došlo vrijeme, mislili su na brzinu odigrati poteze i dok se narod snađe, oni su progurali svoj projekt.

Kada želite govoriti o licemjerju u politici prvo pometite ispred svojih vrata. Most je jasno i glasno rekao što misli raditi, a vi ste, dragi kolege, znali što ćete raditi, ali ste odlučili šutjeti. I sada, kada ste svjesni koliku ste si štetu učinili, sve pokušavate amortizirati pričom o referendumu. Opet lažete narod, jer ćete opet napraviti po svome. Stvarate ljudima iluziju da će nešto moći izabrati, a u biti samo kupujete vrijeme i čekate da se situacija smiri da nastavite po starom.

Što se mene tiče radite što vas je volja, valjda će biti dovoljno vjetra da zadrži smog nastao izgaranjem 10.000 tona ugljena na dan iznad vaših glava, ali molim vas da dva puta razmislite prije nego nas opet prozovete za nešto u čemu sami griješite.

četvrtak, 27. veljače 2014.

Ekologija je opet IN

Zadnjih dana Metković bruji o sumnjivih 5-6 kontejnera smeća. Ludilo!! Svi odjednom postali ekolozi. Prije ekologije jedna mala digresija.

Jedan od fenomena koji je prisutan u Metkoviću posljednjih mjeseci, točnije od prošlih lokalnih izbora, je iznenadni obrat u glavama (nekih) ljudi. O čemu se radi? Naime, fascinantno mi je da su veliki demokrati i borci za bolji grad postali upravo oni koji su najbolje znali šutjeti i oči zatvarati pred očitim lošim stvarima u gradu. Pa tako imamo situaciju da novu vlast na red pozivaju upravo oni koji su pravili nered 16 godina, imamo situaciju da se od nove vlasti traže opravdanja za svaki i najmanji postupak, dok se 16 godina šutjelo i nikome nije padalo na pamet bilo što dovesti u pitanje. Naravno, ovo se ne odnosi na sve građane, dapače, mnogi se na službenoj stranici grada (putem formulara za pitanja gradonačelniku) nastoje u najboljoj namjeri informirati o pitanjima bitnima za svakodnevicu. Međutim uvijek ima onih nekoliko pakosnih ljudi kojima nije stalo da boljitka nego samo do stvaranja konfuzije i širenja zlobe i negativne atmosfere. I nije to samo tako na stranici grada, tako je i na društvenim mrežama, novinskim portalima i sl. Uvijek je prisutna ta jedna manja skupina ljudi koja po nalogu gazde s anonimnih profila i bez potpisa pljuje prema svakom potezu aktualne vlasti dok su s drugu stranu 16 godina bili skrušeni i sve im je valjalo pa i da im se kontejner smeća istovario u njihov dnevni boravak vjerojatno ne bi ni pisnuli.

Jambo ekolog

Nego da se vratim na ekologiju... Uzbunio se bivši gradonačelnik oko 5-6 kontejnera Makarskog smeća. Kažu mi, ne može noću spavati od brige. Pa vrtim film unatrag i mislim se pa gdje je bio taj vrsni ekolog kada se trebalo isprsiti i reći: "Ne, neću posjeći stoljetna stabla oko Poduha da bi sagradio još jednu zgradu!"


Umjesto lijepog parka naš ekolog je ovdje napravio "lijepu" zgradu.

Brine se on oko par kontejnera smeća, a devastirao je cijeli kompleks Poduha bez da je trepnuo okom! Popilao stogodišnja stabla, porušio zid zaštićen odlukom Ministarstva kulture, nasadio zgrade i na jedan način ubio centar grada!! Od svega ostala jedva upravna zgrada Poduha i on se još time za prošle predizborne kampanje hvalio. Tko je tu lud?


Kada su učenici metkovske Gimnazije radi ovoga prosvjedovali onda su u Gimnaziju dolazili frajeri slični onim ćelavcima na ulazu u diskoteke prijetiti i djeci i profesorima koji su bili na njihovoj strani. Znam. Bio sam tamo. Morali smo skinuti zidne novine s ovom temom.
Kada je naš ekolog "izbagerirao" zid oko Poduha upravo je trajala kampanja za Sabor 2007. godine u kojoj je sudjelovao i naš ekolog. Tada su novinari upitani zašto ne snime prilog o ovome rekli su da ne smiju to učiniti radi pravila predizborne utrke. Nije naš ekolog lud, znao je da će proći neokrznut. U tom trenutku zid Poduha bio je pod preventivnom zaštitom Ministarstva kulture, tj. cijeli kompleks je bio pod zaštitom kao spomenik industrijske arhitekture do 2009. godine. Uzalud je sve to u Metkoviću kada imaš cara koji nikome ne polaže račune.

***
Idemo dalje: dana 7.9.2008. Slobodna Dalmacija je donijela tekst koji počinje ovako: "Unatoč protivljenju ekoloških udruga i nekih stanovnika Dubrovačke ulice, obilaznica Metkovića trebala bi se početi graditi iduće godine." Cijeli tekst se može pronaći na slijedećoj poveznici: Metković: gradnja obilaznice iduće godine.

Evo, čisto da potkrijepim svoje navode.

Dakle, tada je naš ekolog Jambo imao ideju da pukne obilaznicu i napravi tunel kroz park-šumu Predolac (koji baš i nije planina pa da bi tunel bio malen zalogaj). Povrh svega time bi se ugrozila Jama u Predolcu koja je jedno od rijetkih staništa endemske vrste Congeria Kusceri (radi se o sitnom, vrlo rijetkom podzemnom školjkašu koji se nalazi na tzv. crvenoj listi Međunarodnog saveza za očuvanje prirode - kritično ugrožene vrste). Srećom, ta mu ideja nije prošla pa zato danas imamo Edukativni centar Congeria u Metkoviću koji je upravo nedavno otvoren: Jama u Predolcu.

Da se našega ekologa pita kroz ovu jamu prošla bi "lijepa" obilaznica.
Rijetka endemska vrsta. Naš ekolog priznaje je samo skuhanu ili iskorjenjenu.

Iako je nužno potrebno dovesti u red prometnu povezanost Metkovića s ostatkom države, ipak nije svejedno kako ćemo to učiniti. U glavi bivšeg cara, pardon gradonačelnika, to je valjda ovako nekako izgledalo: "I onda ćemo napravit tu obilaznicu koja će proć preko mojeg terena, rođakovog terena, prijateljevog terena, pa ćemo mi tu lipo napravit benzinske pumpe, dućane i lipo ćemo zarađaivat, a cesta di ode - ode..."

***
Idemo dalje: park Srednje škole Metković. Nažalost, bivša gradska vlast je odlučila raditi aneks Srednje škole Metković (koja je ionako već prevelika) na štetu parka koji se nalazi ispred nje. Koliko znam, Metković baš i nije u situaciji da se može rasipati zelenim površinama i tek tako ih se odricati. Sve što imamo parkova u gradu su jedan gradski i ovih nekoliko ispred škola. I naš vrli ekolog dođe na ideju da na štetu parka nadograđuje školu. Briljantno! Ekološka svijest za peticu!

Uživaj narode! Još malo pa nestalo!

A trenutno je situacija takva da sadašnja vlast to više ne može poništiti jer su određeni ugovori već potpisani te bi bilo kriminalno djelo ne ispoštovati već dogovorene stvari. Za vrijeme mandata bivšeg gradonačelnika ne da nisu nastajali novi parkovi niti su bili predviđeni, već se broj parkova smanjio. Jedine zelene površine koje su nastale u gradu za ekologovog mandata su one površine koje nisu imale dovoljno kvadrata da i na njima napravi lijepu zgradu. Kao npr. ispred bivšeg vatrogasnog. Ovdje valja još jednom spomenuti park oko Poduha koji je nemilosrdno popilan i radi čega su učenici Gimnazije tada prosvjedovali!!

***
Idemo dalje: ovaj paragraf će biti kraći. Već i vrapci na grani znaju da je bivši gradonačelnik dovozio kamione i kamione meterijala da bi zavalio jarugu kraj svoje kuće. Ekolog no.1 u Metkoviću, nema što.

***
Idemo dalje: prije gotovo dvije godine javnost se dosta uzbunila oko projekta Gornji horizonti.


[klik na fotografiju za uvećani prikaz] Narod se okupio, a njihov im gradonačelnik indirektno poručio da se bave glupostima i da nije zainteresiran za njihove probleme i da nema namjeru koristiti argumente u raspravi. Dakle, sve po starom.

Duga je to priča, ima mnogo kutova iz kojih se može gledati na nju, ali svakako nije bezazleno pitanje - neću sada o tome. Tada, prije dvije godine, ekolog Jambo je mijenjao stav o tome brže nego čarape. Tako je u svibnju 2012. godine na javnoj televiziji prozivao bivše i tadašnju/sadašnju vlast za svjesno i namjerno žrtvovanje doline Neretve radi profita, da bi već par mjeseci poslije, a upravo za vrijeme najvećeg interesa javnosti i velikog prosvjeda u Metkoviću, ispalio u Dnevniku 3 HRT-a (naravno, bez argumenata) kako projekt Gornji horizonti nema nikakve veze sa zaslanjivanjem Neretve već će, naprotiv, tom investicijom dolina Neretve profitirati. Toliko o dosljednosti ovog ekologa.

***
Ovo su samo neki od bisera metkovskog glavnog ekologa koji se uzjogunio zato što će se 5 kontejnera smeća deponirati na - deponiju!!! Dakle; smeće ćemo istovariti na smetlištu, a količina o kojoj se radi predstavlja manje od 1% (ako ne i manje) od kapaciteta samog smetlišta. Da, baš to je gorući problem ovoga grada. Kvragu, vrijeme nam je da počnemo surađivati s drugim gradovima i da se dobro dobrim vrati. Dosta je bilo 16 godina izolacije i samodostatnosti (da ne kažem samozadovoljavanja).

srijeda, 20. studenoga 2013.

Detalj iz metkovske povijesti i teme iz sadašnjosti

Ploča u centru Metkovića iz 1896. godine. Spominje se stanoviti Karlo Kempter i sudac Anđelo Vidović.

Uz fotografiju povijesne tematike lokalnog karaktera ide nekoliko rečenica o aktualnim temama u državi.

srijeda, 13. studenoga 2013.

Centar Metkovića i jedna rečenica

Centar Metkovića k'o centar Zagreba.
Gornja fotografija je samo još jedna zanimljiva fotografija s povremenih foto-šetnji po gradu. Nego; s obzirom da posebnih razloga (ili inspiracije) za tekstove o fotografiji nemam, palo mi je na pamet staviti pokoju misao na temu svakodnevnih događanja u gradu, a možda i državi. Fotografije su tu u svakom slučaju, to i jest poanta ovog bloga, a zašto uz njih ne staviti i koji komadić teksta? Čisto da nije blog "prazan".

Za početak kratki osvrt na jednu prošlotjednu rečenicu bivšega gradonačelnika:

srijeda, 12. lipnja 2013.

Like za Vagu

Malo pojašnjenje za sugrađane koji su lijeni čitati.

Kako sam doznao nedavno, nekim mojim sugrađanima nije baš najjasniji moj stav oko naše metkovske ljepotice; zgrade Vage. Nije mi se namjera raspravljati niti objašnjavati. Radije sam napravio jednu infografiku. Valjda je danas tako to lakše. Tko više čita tekstove i tko se još bavi argumentima?? Uglavnom jedan Like za Vagu (na kraju krajeva moj Like za Vagu stoji od dana kada sam napravio prve korake ispred nje. Cijeli život živim pored nje i veoma osobno shvaćam sve malverzacije koje su se oko nje dogodile). Shodno tome, dva Unlike-a za sve što se oko te metkovske ljepotice dogodilo. Naravno, ovo se ne odnosi na sve moje sugrađane koje su životne prilike dovele do toga da svoje obitelji skrase u zgradama pored Vage. Dapače, jedina pozitivna stvar oko tih sumnjivih zgrada je ta da sam posljednjih godina u susjedstvu dobio nekolicinu odličnih i veoma dragih ljudi.

Uputa za bolje razumjevanje gornje fotografije: umjesto barem jedne od dviju zgrada zamislite jedan lijepi park, s nekoliko klupica za uživanje u knjigama koje ste upravo posudili u gradskoj knjižnici. Malo hladovine i zelenila u centru grada ne bi bilo loše zar ne? Jedini je problem (očito) bio: x*y=koliko ja zarađujem?

srijeda, 17. travnja 2013.

Spaček



15 godina nakon posljednje objavljene pjesme i 20 godina od aktivnog djelovanja, sutra će se u Coco Clubu u Metkoviću u 20:00 sati održati promocija nove pjesme legendarne metkovske grupe Spaček. Pjesma se zove "Most" i s obzirom na otvoreno svrstavanje (nekih) članova grupe uz novu političku opciju "MOST" u gradu Metkoviću logično je da pjesma nosi političke konotacije. Međutim ja osobno smatram, da iako i sam javno podržavam Most, da je Spaček dio jedne šire metkovske povijesti i da će Spaček uvijek biti Spaček bez obzira na sve političke vjetrove koji pušu po Metkoviću. Spaček je legendarna grupa i s ogromnim ponosom mogu reći da sam prije 19 godina bio na njihovom koncertu u gradskoj sportskoj dvorani dok neki, danas snažni i moćni, tajkuni tada nisu znali gdje se gradska dvorana uopće nalazi.

P.S. Nadam se da dežurni metkovski moralisti neće smatrati ovih nekoliko rečenica previše agresivnim, arogantnim ili punim mržnje. Koliko vidim to su jedine stvari koje se zamjeraju ljudima koji su u MOST-u. Kada razmislim to je i logično... Valjda bi se iskopao nekakav kriminal, nedjela, prijevare, ljubavnice ili tome slično u ovih nekoliko mjeseci....

Vidimo se u Coco Clubu!

četvrtak, 14. ožujka 2013.

Oborinske vode oko Poduha

Zona metkovskog sumraka.
I opet - Poduh. Po cijele dane gledam taj objekt koji je simbol pljačke, sukoba interesa, mita i korupcije u Metkoviću, a u isto vrijeme se "okreću teze" ili kako bi se u narodu reklo - pila se naopako, pa se rekonstrukcija te zgrade predstavlja kao "veliki" uspjeh gradskih i državnih vlasti.

Klikni na sliku za veći prikaz.
Jednu stvar gledam već dvije godine, a događa se za vrijeme svake kiše. Koliko god bila mala količina padalina, oko zgrade Poduha tj. buduće zgrade gradske knjižnice i prirodoslovnog muzeja, uvijek nastanu ogromne lokve. Tko je i kako izveo posao asfaltiranja ne znam, ali je ovo ispod svake razine.

Klikni na sliku za veći prikaz.
Sloj asfalta je navučen prije koju godinu (pred izbore, naravno) i od tada za svake kiše uredno sve pliva. Pored toga zapanjuje nepostojanje odgovarajućih slivnika, tj. šahtova. Tako sam prekjučer prošetao oko zgrade Vage i ostao fasciniran načinom odvodnje oborinskih voda. Naime poklopac jednog šahta pridržavaju dva komada drveta. Toliko o silnim milijunima uloženim u rekonstrukciju ovog objekta.

Ovo je samo još jedna stvar u nizu koja je odrađena traljavo kada je u pitanju zgrada Vage. Neadekvatan parking i općenito pitanje parkinga unutar kompleksa Poduha sam spominjao još prije godinu i po' dana. Naravno, boli nekoga briga za propisno odrađivanje posla. Bitno je da milijuni kapaju.

Sistem odvodnje oborinskih voda kod zgrade Vage, jednostavno ostavlja bez teksta.

Ogromne lokve vode leže oko Poduha.

Prekrasni odrazi u vodi.

Odraz zgrade koja je napravljena na parceli koja je bila pod zaštitom ministarstva kulture. Zakoni su nepoznat pojam u Metkoviću.

Lokve, bare i močvare grada Metkovića.

utorak, 12. ožujka 2013.

Montiranje skele na Poduh

Nagradna igra: uoči skelu.

Gornja fotografija gotovo je ista kao i fotografija iz prošlog posta od jučer. Ima samo jedna razlika. Skela. Naime na sredini objekta je montirana građevinska skela prigodom nadolazećih izbora u svibnju. Skela će poslužiti za postavljanje (predpostavljam) ograde i kamena na balkone, međutim prava svrha skele je mazanje očiju i prodavanje magle. Opet. Istim ljudima. Od strane istog čovjeka. Sretno nam bilo.

ponedjeljak, 11. ožujka 2013.

Ostaci prošlosti

Ostaci neke ljepše metkovske prošlosti.

Duga je i tužna priča o metkovskom Poduhu. Sada se o Poduhu (u službenim kanalima) priča kao o kapitalnoj investiciji Ministarstva kulture i grada Metkovića. Neslužbeno - loše odrađeno asfaltiranje oko objekta pa čim padne kiša po 10-15 cm vode leži oko budućeg muzeja, nema adekvatnih slivnika, parking ne postoji i sve u svemu urbanistički kaos. Ipak nije mi bila namjera analizirati Poduh, već samo isprobati širokokutni objektiv. Sva ova tragedija oko ovog ostatka neke ljepše metkovske prošlosti je samo kap u metkovskoj močvari.

nedjelja, 17. veljače 2013.

Karavana prolazi, psa nije briga

Karavana prolazi, psa nije briga.

Ovu fotografiju sam snimio prošlu nedjelju za vrijeme velike maškarske povorke. Neću sada o metkovskim maškarama i gdje je to sve skupa otišlo (a gdje je nekada bilo), već mi pada na pamet jedna alegorija ili metafora, što li već. Gledam tako ovu fotografiju pa mi se po glavi mota jedna rečenica. Svi smo mi Abba! Inače, tko ne zna (zar vas ima), Abba je obiteljski pas, veoma popularan (do te mjere da se ljudi na ulici javljaju njoj, a ne meni). Dakle; svi smo mi Abba. Svi mi sjedimo i buljimo u zid, a svijet nam prolazi iza leđa. Tko smo mi i tko je svijet, to je stvar osobne prosudbe. Jesmo li "mi" metkovci ili "mi" hrvati općenito, to prepuštam gledatelju da sam odluči. Ili smo možda "mi" - balkanci?


Ja osobno mislim da je, trenutno, metkovsko stanje uma najbliže ovoj fotografiji. Svi mi [metkovci] sjedimo kao malo pametniji labrador i buljimo u zid. A iza leđa nam prolazi vrijeme, novac, lopovi, znanje,  _______________ [u prazninu napišite nešto po vlastitom izboru].

I baš kao pas, koji se zadovolji s dvije kore kruha, tako se i mi zadovoljimo kilom srdela. Pa se pitam svakih nekoliko godina; jesmo li mi psi ili ljudi? I zašto puštamo da nas vode oni koji nas tretiraju kao pse?

srijeda, 26. rujna 2012.

Most

Gradilište Pelješkog mosta, pelješka strana. 28. 9. 2008.

Bez nekog posebnog razloga pade mi na pamet objaviti ovu fotografiju. Slučajno sam naletio na nju (kako mi se to već obično događa) i usput sam otkrio da sam je fotografirao prije točno 4 godine (manje 2 dana). Situacija na gradilištu danas je manje više jednaka prikazanoj gore.

Glede Pelješkog mosta, osobno mi je smiješno raspravljati treba li nam ili ne treba, hoćemo li ga ili nećemo graditi. Amerikanci ili Švabe se ne bi mislili jel' nam skup, potreban, itd.... Oni bi ga napravili. Čisto onako. Predmet rasprave bi bilo - kako. Naš teren, naša stvar. Gradnja bi koštala, ali opet, zar ne bi bilo zaposlenih na gradilištu? Zar cijeli lanac (gospodarsko/industrijski) ne bi bio u pogonu? Zar ne bi nekakav novac bio u opticaju?? Zar MOST ne bi bio okidač za dugoročni razvoj cijele regije što bi u konačnici bio veći plus nego što je bio minus koji bi gradnja izgenerirala? Da ne spominjem porast cijena zemljišta, ostvarivanje većih turističkih potencijala na Pelješcu i krajnjem jugu zemlje. Trošak je jednokratan (i golem), ali prosperitet od ovog mosta protegao bi se na živote više generacija, što je nemjerljivo. I na kraju jedan nematerijalni razlog koji bi morao biti jak kao i svi ovi opipljivi razlozi koje sam naveo: jedan narod, jedna zemlja! Englezi ne bi imali ovdje dileme; oni bi pukli most pa 'ko će se ljutiti nek' se ljuti (ta na taj su način vladali svijetom). A mi vazda strepimo što BiH misli, što Slovenci misle, što EU misli.... Očito smo narod zaostao u razvoju pa nas trebaju navigati.

Jedan prijatelj je slikovito opisao kako bi on riješio (tada je bio aktualan) problem sa Slovenijom i Piranskim zaljevom. Lijepo im parkirati raketnu topovnjaču Petra Krešimira IV u zaljev pa da čujemo što imaju reći!

Nisam stručnjak za ova pitanja; ali kada se ovaj problem svede na jednostavnu dilemu: raditi ili ne raditi? pa i budala bi rekla da se od nerada ne može živjeti. A MOST nam treba i da bi živjeli i radili!

subota, 11. kolovoza 2012.

Dolje gornji horizonti

Aktivisti građanske inicijative "Spasimo dolinu Neretve" sa svojim transparentom na Lučkom mostu u Metkoviću netom prije starta 15. maratona lađa.

Medijska blokada inicijative "Spasimo dolinu Neretve" i dalje traje. Fotografije poput ove gore ne možete vidjeti ni na jednom portalu. A kako izgleda blokada u praktičnom smislu govori i slijedeća epizoda s Rogotinskoga mosta (preuzeto s Facebook stranice inicijative):
"Za one koji nisu čuli na Radio Naroni ili vidjeli na Elektronskom Metkoviću nekoliko auta i marica interventne policije potjeralo je 4 aktivista (jedan muškarac i 3 djevojke) GI Spasimo dolinu Neretve sa Rogotinskoga mosta bez da su im dopustili razviti transparent potpuno neuvredljiva natpisa (Ne damo našu Neretvu-Dolje Gornji horizonti). A sve pod izlikom osiguranja predsjednika Josipovića. Aktivistima je rečeno da će promet na mostu biti blokiran što nije učinjeno, pa je očito da se radilo o nalogu kojim se željelo ušutkati one koji se bore za istinu o Gornjim horizontima i HE Dubrovnik."

srijeda, 18. srpnja 2012.

Gornji i donji horizonti - 2. dio

Prizor s Unke tijekom prve velike poplave u siječnju 2010.

Dr.sc. Mario Šiljeg, tehnolog za vode i vodoopskrbu kaže slijedeće:
(tekst preuzet s eMetković Facebook stranice)
"Ne bih želio da se u javnosti stvori mišljenje kao da smo mi nekakva skupina vrištećih ekologa ili pak neka zelena „sekta“, jer mi to nismo. Duboko smo svjesni stanja u kojem se danas nalazi Republika Hrvatska, prvenstveno misleći na gospodarsi aspekt. Svjesni smo toga da je energetika područje gdje bi se najbrže mogli realizirati infrastrukturalni projekti, ali i činjenice da projekt Dubrovnik 2 može najbrže vratiti uložene novce. Zapravo, nismo protiv takvih projekata, ali smo protiv situacije u kojoj smo se našli, da se iza kulisa ovog projekta krije jedna mnogo ozbiljnija stvar, a to je realizacija druge faze „Gornji horizonti“ (dalje GH) u Republici Srpskoj.

dr. sc. Mario Šiljeg
Do sada su izgrađene četiri hidroelektrane, a rijeka Neretva gubi oko cca. 4 milijarde kubika vode godišnje. To su vode koje nisu direktno iz Neretve, ali su iz njenih pritoka, koje su se prije uljevali u rijeku Neretvu, a sada se ulijevaju u slivno područje rijeke Trebišnjice. Posljednjih godina uočavamo da rijeci Neretvi nedostaju te 4 milijarde kubika vode, a što se očituje prvenstveno porastom saliniteta u Neretvi, no imamo problem i u vodoopskrbnim sustavima. Imali smo u zadnje dvije godine u vodoopskrbnom sustavu grada Metkovića u ljetnim mjesecima vrlo znakovitu pojavu saliniteta. Ovakav nam poremećaj sugerira kako je prva realizacija GH-a već počela „pokazivati zube“, tj. počela je pokazivati utjecaj na rijeku Neretvu.

Republika Srpska ne može završiti projekt GH, a da joj Republika Hrvatska ne dopusti, tj. izrazi suglasnost. Bivša ministrica Holy tražila je u mjesecu ožujku aktiviranje elemenata zabrane koje nam nudi ESPO konvencija (Konvencija o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica). Prošle je godine i Bosna i Hercegovina postala potpisnik iste što je za Republiku Hrvatsku od velike važnosti, jer se sada može mnogo toga napraviti.

Što smatramo da bi se moglo dogoditi? 


Opravdano mislimo i sumnjamo da će se drugom fazom realizacije GH rijeci Neretvi, odnosno njenim pritocima, oduzeti još 2 milijarde kubika vode, koje se danas prirodno ulijevaju u Neretvu, a realizacijom ovog projekta ista će voda otići u slivno područje Trebišnjice. U ljetnim mjesecima mi smo na biološkom minimumu Neretve, a po proračunima te 2 milijarde kubika vode godišnje će drastično ugroziti biološki minimum rijeke Neretve, a time izravno ugroziti kako sustav navodnjavanja tako i kompletnu poljoprivrednu proizvodnju. Moguća je i ugroza vodoopskrbnog sustava ovog područja.

Valjalo bi svakako ostaviti Neretvu i njene pritoke onakvima kakve smo ih mi zatekli, kako ih je zatekla naša generacija, te ih takvima ostaviti generacijama koje dolaze iza nas. Na kraju, apeliram na Vladu RH da sa velikim oprezom ide u realizaciju s Republikom Srpskom u ovim projektima."

utorak, 17. srpnja 2012.

Gornji i donji horizonti

Aktivisti pokreta "Spasimo dolinu Neretve".

Zadnjih nekoliko dana dosta se govori o projektu Gornji horizonti. Dosta ljudi me pita o čemu se tu radi i čemu sad akcija „Spasimo dolinu Neretve“. Pa da pojednostavnim (a i sebi napravim podsjetnik):
  • Projekt punog naziva „Gornji i donji horizonti“ seže još u 50. godine 20. Stoljeća, a puni oblik je dobio 1970-ih.
  • Ukratko rečeno; postojeće hidroelektrane i one koje se planiraju izgraditi poput HE Dubrovnik 2, o kojoj se ovih dana govori, proizvode energiju na način da ih pokreće voda uzeta iz toka rijeke Trebišnjice.
  • Voda koja sada čini tok Trebišnjice je „uzeta“ iz tokova Bune, Bunice koje se, nekoliko kilometara južno od Mostara, sjedinjene ulijevaju u Neretvu. Također isto vrijedi i za tok rijeke Bregave.
  • Kroz kraške ponore rijeka Trebišnjica napajala je mnoga vrela istočno i zapadno od Dubrovnika te, na kraju, sva vrela koja su izvirala na istočnom zaobalju rijeke Neretve, od jezera Kuti preko Metkovića do Deranskoga jezera u BiH iz kojega izvire rijeka Krupa. To znači da je prirodno jedan velik dio voda Trebišnjice završavao u dolini Neretve napajajući brojne izvore o kojima mogu svjedočiti nešto stariji Vidonjci, Bjelovirci i drugi žitelji lijevoga zaobalja rijeke Neretve. (preuzeto iz Metkovskog vjesnika, ožujak 2009.)
  • Ekološka aktivistica Ana Musa na svom blogu lijepa-nasa.bloger.hr piše slijedeće: 
    „Neki pametnjakovići koji pojma nemaju govore da to nema veze sa Neretvom, jer će se voda dobivati iz Trebišnjice. Već se zaboravlja kako se ta silna voda  stvorila u Trebišnjici: sistemom prevođenja, a ja to zovem krađom vode neretvanskih slivova Bunice, Bune i Bregave, koje su hranile Neretvu vodom. Prije nekoliko dana prošla sam i pokraj Bune i Bregave, obje rijeke su suha korita. Nema vode – otišla je u Trebišnjicu!“
  • Mario Šiljeg, bivši ravnatelj Agencije za zaštitu okoliša Republike Hrvatske, smatra da će skoro četiri desetljeća kasnije provođenje „Gornjih horizonata“ izravno ugroziti dolinu Neretve i tisuće hektara plodnih nasada u njoj. Objašnjava da je to zato što naši susjedi nemaju dovoljno onoga što je najpotrebnije za hidroenergetska postrojenja, a to je naravno voda. "Naime, njihov slijev Trebišnjice nije im dostatan, pa su se dosjetili uzeti koliko im treba iz slijeva rijeke Neretve", objašnjava Šiljeg i dodaje da su već realizirali prvu fazu projekta, a to je bila izgradnja tunelsko-kanalskih kompleksa "kojima će transportirati vode manjih rijeka što se prirodno ulijevaju u Neretvu, u svoje novosagrađene akumulacije".


Kada se sve ovo zbroji i oduzme stvari postaju jednostavne. Dolina Neretve isključivo živi od poljoprivrede, a za poljoprivredu su primarni resursi zemlja i voda. Bez jednog od tog dvoje nema poljoprivrede, a nama uzimaju vodu. Nesumnjivo je da će se hidroelektrane s vremenom isplatiti, ali „...nitko nikada nije rekao što Neretva gubi ovim projektom. Samo se javno priča što dobiva HEP i eneretski sektor...“ rekao je Ante Šprlje na tiskovnoj konferenciji građanske inicijative „Spasimo dolinu Neretve“. Već sada postoje problemi s opskrbom pitke vode u dolini Neretve, poznati su slučajevi kada su se ispod mosta u Metkoviću lovile lignje i hobotnice, a da ne pričamo što ć se dogoditi kada i ono malo vode što ostane u dolini postane more. 

Osim poljoprivrede u dolini Neretve, projekt Gornji Horizonti ugrožava i malostonske školjkare. Naime, zbog manjeg dotoka slatke vode u Malostonski zaljev remeti se omjer saliniteta vode, što je iznimno važno za razmnožavanje i uzgoj kamenica i mušula. Tako Gornji horizonti imaju nesagledive posljedice ne samo na dolinu Neretve već i čitavu Durovačko-neretvansku županiju.

Više o ovoj temi: link1, link2, link3, link4, link5

nedjelja, 5. veljače 2012.

Druga strana medalje

Kako nazvati autore ovog remek djela? (malo sam modificirao ovaj podnatpis. Naziv sam smislio, ali je ipak bio "preagresivan" pa sam ga uklonio.) 

Ovaj članak se može smatrati ekskluzivom jer ovakve fotografije nećete vidjeti nigdje drugdje. Prva fotografija prikazuje stanje uma neiživljene metkovske čeljadi. Jednostavno mi je neshvatljivo da je netko imao volje oboriti pet kontejnera za smeće (druga dva su izvan kadra, imam i njih fotografirane) koji stoje na tom istom mjestu tijekom cijele godine (pored Neretvinog igrališta), ali očito su upali nekome u oči tek kada je pao snijeg! Kako sam već konstatirao početkom tjedna; snijeg ima čudan učinak na ljude. Jednostavno poblesave, a neki se očito ohrabre pa čine gluposti. Ovo je prežalosno da bi dalje komentirao, a neću ni spominjati kante za otpatke koje su na svakom koraku izvaljene sa svojih stalaka tj. držača. Količina gluposti je jednostavno fascinantna!

Drugi primjer snježnog blentavila ide na račun Komunalnog ili nekog tko je nadležan za ono malo reda u gradu! OK. Pao je snijeg. Najavljivali su ga tjedan dana, ima 4 dana da je pao i mi smo i dalje nepripremljeni za njega. Pa mislim stvarno!!? Zar se netko do sada nije mogao organizirati pa da se barem dio smeća sanira? Barem ovo što ćukenja raznose po gradu! Ovdje bih sada uputio konstruktivnu kritiku gradonačelniku: umjesto da se vozikao gradom u traktoru i zavaljivao sporedne ulice i prilaze domovima snijegom trebao je sjesti u svoj ured i raditi SVOJ posao!!! Ima tko voziti traktore i improvizirane ralice, ali samo je jedan gradonačelnik i on treba sjediti u svojoj fotelji i okružiti se stručnim ljudima koji će znati uvidjeti probleme i pronaći rješenja. Da ne ispadnem nezahvalan; ipak bi želio uputiti jedno vel'ko hvala našem gradonačelniku na nesebičnoj pomoći. Biti će drugi put bolje!

Strvinar.

petak, 16. rujna 2011.

Kaos u Metkoviću

Posljednjih 6 dana nisam ništa objavljivao uslijed malih tehničkih problema, ali sad se vraćam ni manje ni više nego s prvom lokal-patriotskom temom na ovom blogu! Dakle, svaki dan proživljavam gubitak živaca, strpljenja i razuma kada god prolazim automobilom kroz vlastitu ulicu (Kralja Zvonimira), kada tražim parking, a posebno kada se ne mogu parkirati u vlastito dvorište!!

Ulica kralja Zvonimira

Takozvani hrkljuš generiraju dostavna vozila samoposluge "Studenac" koja se zaustavljaju na cesti (ul. Kralja Zvonimira je županijska cesta i na njoj je zakonom zabranjeno zaustavljanje) i vrše utovar/istovar robe. Na gornjoj fotografiji je blaži primjer kada je na cesti samo jedan omanji kamiončić i kada igrom slučaja nisam zatekao veću gužvu. Obično su kamioni veći, a ponekad se radi o dva vozila istovremeno (tzv. grupnjak)!

O činjenici da se 100 metara niže u ulici nalaze OŠ Stjepan Radić, Gimnazija Metković i Srednja Škola Metković neću niti govoriti! Niti ću naglašavati da se tu radi o više od 2500 školaraca svaki dan! ;)

Dodatni generatori gužvi su dvije zgrade (napravljene mimo svake pameti) unutar kompleksa Poduha! U njima se nalaze poslovnica PBZ banke, Optika Rajič i Planet Obuće, a pored njih unutar kompleksa Poduha imamo: Peoples Bar, Restoran Vaga, Frankie Jazz Bar, Radio Narona, Diskont pića, auto praonicu i salon namještaja Anaid Lesnina!!! I sve to unutar kompleksa 100m x100m!!!!!! Parkirališnih mjesta ima po mojoj optimističnoj procjeni oko 40-50! PA TKO JE TU LUD?? Valjda investitori što su naćuzili ove lijepe zgrade! Zar se nije jedan put mogao gledati javni interes umjesto privatnog?! Zar pohlepa uvijek mora voditi glavnu riječ?

A što će tek biti kada unutar istog tog kompleksa u glavnoj zgradi nakon adaptacije dobijemo Gradsku knjižnicu, Prirodoslovni muzej i urede Parka prirode?? I bonus od nevjerojatnih 8 parkirališnih mjesta!

Ul. kralja Zvonimira - radovi na vagi i parking kod PBZ-a

I onda se sav taj nered, sva ta stihija, prelijeva u okolne ulice, pa to u ulici Oca Ante Gabrića izgleda gore nego da smo na Manhattanu:

Ul. Oca Ante Gabrića, kod Glazbenog doma

Ovo je ulica u kojoj se nalazi Glazbeni dom, a od lani i Osnovna glazbena škola. (idiotizam gradske administracije neću sada komentirati, ali moram reći da su talenti ovu zgradu koja se fizički nalazi u ul. O.A. Gabrića i u koju se ulazi iz ul. O.A. Gabrića administrativno smjestili u ul. Kralja Zvonimira - LOL fail ;P ) Širina ulice je dovoljna da se mogu mimoći dva šlepera, ali realno ne mogu niti dvije kariole!

Ul. Oca Ante Gabrića - ulaz u moje dvorište

Cilj mi nije bio isticati negativnosti, nego upozoriti na stvarne probleme s kojima se susrećem kao građanin ovoga grada. Nije mi cilj ikoga diskreditirati ili optuživati, ali je jednostavno nemoguće da ne postoji odgovorna osoba ili institucija koja bi se morala brinuti o ovakvim problemima! A posebno bi netko morao brinuti o dugoročnom planu razvoja grada! (Kruže neke priče, ali nitko nije vidio svojim očima, da postoji urbanistički plan grada Metkovića) Na veoma maloj površini u centru Metkovića u zadnjih 10 godina nastala je jedna betonska džungla, sagrađeno je više zgrada nego što grad kao jedan urbani organizam to može podnijeti!

Volio bih biti konstruktivan i na kraju teksta dati prijedlog rješenja problema. Ideju imam, samo ona uključuje rušenje barem dvije zgrade, pa bi mogao biti optužen za destruktivno ponašanje i poticanje anarhije, stoga mi je bolje da šutim!

Više o ovoj temi, ali i sličnim problemima u našem malom gradu, na jednom novom lokalnom portalu koji kreće uskoro.