Brda

Marin vijenac

Uz oblake, najčešća inspiracja, tj. razlog zbog kojeg uzmem fotoaparat u ruke su brda. Bilo da ih lovim iz daljine, bilo da se penjem po njima, uvijek su mi interesantna. Još kada se susretnu s oblacima, to bih onda mogao promatrati satima.

M.F.P.P.V.O.J.

Naslov ovog posta je trebao biti: "Motivacijska fotografija povodom prvog vikenda ove jeseni" - ali kako mi se učinilo predugačkim stavio sam samo skraćenicu.

Sama fotografija je snimljena krajem lipnja 2010, što bi je smjestilo u ljeto, ali atmosfera sumraka mi se učinila prigodnom za početak jeseni. I naravno, skoro pa tradicionalno, radi se o HDR fotografiji.

Toliko za sada. Svoj petorici čitatelja bloga želim ugodan vikend! ;)

Zar nisam u pravu?

Klik na sliku za veću rezoluciju

U posljednjem članku na temu prometnog ludila u mojoj ulici spomenuo sam samoposlužni dućan Studenac i problem s njihovim dostavnim vozilima. Pored svih kršenja zakona (zaustavljanje na županijskoj prometnici), upitne uporabne dozvole (jerbo očito nemaju adekvatan dostavni prostor, tj. parking), mene izludi parkiranje dostavnih vozila na nogostupu, a poseban oblik ludila mi zadaje parkiranje kamiona ispred vrata mojeg dvorišta!! Ove slike prikazuju jedno dosadno poslijepodne u rujnu (22.9.2011.) i jednu sasvim uobičajenu situaciju u ul. kralja Zvonimira.

Klik na sliku za veću rezoluciju

Iako se u normalnom i civiliziranom svijetu ovakve situacije ne bi smjele događati, ipak sam realan i znam u kojem kutku svijeta živim, pa sam spreman na kompromis, kao npr. 2 puta mjesečno ili možda 3 ako sam dobre volje. Stvarno, ne bi mi smetalo da se ovo događa koji put mjesečno. Međutim, ovakve scene se događaju barem 4 puta svaki dan!! I svaki put ista priča, ista svađa, iste gluposti! Prije dvije godine sam u periodu od (samo) dva mjeseca (rujan i listopad) slikavao ovakve prizore kada god sam stigao i prestao sam uglavnom jer sam shvatio da mi ponestaje prostora na hard disku. (za svaku novu situaciju sam spremao 2-3 fotografije u .jpeg formatu). Doslovno se radilo o gigabajtima diskovnog prostora!! Jedan dio tih fotografija još uvijek čuvam. Čisto za potrebe neke bespotrebne i bezizlazne svađe koja ništa neće riješiti...

Poanta cijelog teksta, ovog sada, onog prošlog i svih slijedećih: tko prima plaću, a trebao bi paziti na ove stvari?? Postoji li namjera ili barem želja u gradskoj upravi da se ove stvari reguliraju i dovedu red? Vide li prometni policajci ovakve stvari i poduzimaju li išta poduzimaju po tom pitanju?

Klik na sliku za veću rezoluciju

Da ne bi ispalo da puno pričam i postavljam "glupa" pitanja; što ja trebam učiniti da se ovakve stvari rješavaju? Trebam li ispuniti molbu? Prijaviti se na  policijsku akademiju? Završiti pravi fakultet? Kome se mogu obratiti u lokalnoj samoupravi, a da taj netko želi pomoći meni, običnom građaninu? I ne samo meni nego gradu i građanima ovog grada! Zasada, koliko vidim, samo mogu ovako trkeljati parole po internetu i reći što mislim. A nažalost i to je previše i nije baš preporučljivo...

P.S. Nemam ništa osobno protiv dotičnog "Vuce" (pogledaj kamion na slikama), samo protiv netaktičkog parkiranja. Ali ako se radi o legendi Siniši Vuci, onda ću mu i dvorište otvoriti, pa nek' se parkira kako god hoće! Još ću mu i janjetine donijeti!

Coming soon!!!

Ili da prevedem naslov; Stiže uskoro!!! Stiže asfaltiranje ulice Petra Krešimira IV! Pripremite se za lokalne izbore: PROLJEĆE 2013!! Radi se o već tradicionalnom asfaltiranju metkovskih ulica nekoliko godina nakon obavljenih radova, ali zato neposredno prije izbora!

U tijeku su radovi ne nekoliko lokacija, kao npr. dolje ilustrirana ul. P. Krešimira IV, ali i npr. Hercegovačka ulica gdje smo asfaltiranje prve polovice čekali više od godinu dana, a sada su u tijeku radovi na drugoj polovici ulice (kaže oglasna ploča da je rok 90 dana, a radi se o cca. 300 metara = 3,33 metra na dan - OK malo sam bezobrazan; nisam odbio vikende).

U svakom slučaju - ja bi najviše volio da nisam u pravu. Volio bi da se radovi odrade unutar rokova, da se očiste tragovi iliti ožiljci s ulica, da se štete saniraju i da se sve vrati u prvotno stanje, ako ne i bolje. Ali iskustvo nam govori druge stvari! Već godinama nije tako, pa nema razloga da sada očekujemo drukčije! A radova po gradskim ulicama ima dovoljno; za parlamentarne izbore 2011, lokalne izbore 2013, izvanredne lokalne 2014, itd..... ;)

Sveti Ilija

Klik na sliku za veću rezoluciju

Župna crkva sv. Ilije izgrađena je na brežuljku g. 1700. na mjestu starije crkve, koja je bila posvećena Uznesenju Marijinu. Proširivana je g. 1780. i 1830. Međutim, crkva je ubrzo postala trošna i pretijesna za župu koja je brojčano rasla, pa se pomišljalo na gradnju nove i veće crkve. God. 1858. carica Elizabeta obdarila je crkvu s nešto robe. To je početak traženja sredstava za gradnju nove za koju je nacrt izradio ing. J. Marocochi. Gradnja je počela g. 1867. i dovršena za dvije godine. To je trobrodna crkva centralnog tlocrta, sagrađena u neoromaničkom i neogotičkom stilu. Sa sjeverne strane crkve podignut je g. 1872. 35 m visoki zvonik na koji je g. 1875. postavljen sat.

Tekst pruzet s: http://www.sv-ilija-metkovic.com

Velike fotografije

Upravo sam vidio da je Google dodao novu funkcionalnost svom servisu za bloganje. Naime, kada kliknete na fotografiju unutar članka na bilo kojem blogu koji se nalazi na Googleovem servisu blogger.com (kao npr. ovaj moj: marinveraja.blogspot.com) ona se neće otvoriti u novom prozoru, tj. neće se učitati nova stranica, nego se otvara nešto poput flash galerije. Ne znam točno o čemu se radi (da li je stvarno u pitanju flash ili neka druga tehnologija) pa nisam siguran hoće li raditi na svim uređajima (npr. ako je flash, onda neće raditi na iPhoneu). Uglavnom, za probu sam stavio ovu HDR fotografiju, unutar članaka smanjenu, a klik na nju bi trebao otvoriti veću fotografiju u prigodnom sučelju. Naravno, ovo mi je zanimljivo jer mi je blog fotografske tematike, ali sve u svemu, svakako je ugodna promjena.

Kad bi barem ljeto završilo

Ovo je zalazak sunca na ušću prije otprilike mjesec dana. Jučer, 16. rujna, je bio topliji i sparniji dan nego tada! Bilo bi vrijeme da ljeto napokon završi!

Kaos u Metkoviću

Posljednjih 6 dana nisam ništa objavljivao uslijed malih tehničkih problema, ali sad se vraćam ni manje ni više nego s prvom lokal-patriotskom temom na ovom blogu! Dakle, svaki dan proživljavam gubitak živaca, strpljenja i razuma kada god prolazim automobilom kroz vlastitu ulicu (Kralja Zvonimira), kada tražim parking, a posebno kada se ne mogu parkirati u vlastito dvorište!!

Ulica kralja Zvonimira

Takozvani hrkljuš generiraju dostavna vozila samoposluge "Studenac" koja se zaustavljaju na cesti (ul. Kralja Zvonimira je županijska cesta i na njoj je zakonom zabranjeno zaustavljanje) i vrše utovar/istovar robe. Na gornjoj fotografiji je blaži primjer kada je na cesti samo jedan omanji kamiončić i kada igrom slučaja nisam zatekao veću gužvu. Obično su kamioni veći, a ponekad se radi o dva vozila istovremeno (tzv. grupnjak)!

O činjenici da se 100 metara niže u ulici nalaze OŠ Stjepan Radić, Gimnazija Metković i Srednja Škola Metković neću niti govoriti! Niti ću naglašavati da se tu radi o više od 2500 školaraca svaki dan! ;)

Dodatni generatori gužvi su dvije zgrade (napravljene mimo svake pameti) unutar kompleksa Poduha! U njima se nalaze poslovnica PBZ banke, Optika Rajič i Planet Obuće, a pored njih unutar kompleksa Poduha imamo: Peoples Bar, Restoran Vaga, Frankie Jazz Bar, Radio Narona, Diskont pića, auto praonicu i salon namještaja Anaid Lesnina!!! I sve to unutar kompleksa 100m x100m!!!!!! Parkirališnih mjesta ima po mojoj optimističnoj procjeni oko 40-50! PA TKO JE TU LUD?? Valjda investitori što su naćuzili ove lijepe zgrade! Zar se nije jedan put mogao gledati javni interes umjesto privatnog?! Zar pohlepa uvijek mora voditi glavnu riječ?

A što će tek biti kada unutar istog tog kompleksa u glavnoj zgradi nakon adaptacije dobijemo Gradsku knjižnicu, Prirodoslovni muzej i urede Parka prirode?? I bonus od nevjerojatnih 8 parkirališnih mjesta!

Ul. kralja Zvonimira - radovi na vagi i parking kod PBZ-a

I onda se sav taj nered, sva ta stihija, prelijeva u okolne ulice, pa to u ulici Oca Ante Gabrića izgleda gore nego da smo na Manhattanu:

Ul. Oca Ante Gabrića, kod Glazbenog doma

Ovo je ulica u kojoj se nalazi Glazbeni dom, a od lani i Osnovna glazbena škola. (idiotizam gradske administracije neću sada komentirati, ali moram reći da su talenti ovu zgradu koja se fizički nalazi u ul. O.A. Gabrića i u koju se ulazi iz ul. O.A. Gabrića administrativno smjestili u ul. Kralja Zvonimira - LOL fail ;P ) Širina ulice je dovoljna da se mogu mimoći dva šlepera, ali realno ne mogu niti dvije kariole!

Ul. Oca Ante Gabrića - ulaz u moje dvorište

Cilj mi nije bio isticati negativnosti, nego upozoriti na stvarne probleme s kojima se susrećem kao građanin ovoga grada. Nije mi cilj ikoga diskreditirati ili optuživati, ali je jednostavno nemoguće da ne postoji odgovorna osoba ili institucija koja bi se morala brinuti o ovakvim problemima! A posebno bi netko morao brinuti o dugoročnom planu razvoja grada! (Kruže neke priče, ali nitko nije vidio svojim očima, da postoji urbanistički plan grada Metkovića) Na veoma maloj površini u centru Metkovića u zadnjih 10 godina nastala je jedna betonska džungla, sagrađeno je više zgrada nego što grad kao jedan urbani organizam to može podnijeti!

Volio bih biti konstruktivan i na kraju teksta dati prijedlog rješenja problema. Ideju imam, samo ona uključuje rušenje barem dvije zgrade, pa bi mogao biti optužen za destruktivno ponašanje i poticanje anarhije, stoga mi je bolje da šutim!

Više o ovoj temi, ali i sličnim problemima u našem malom gradu, na jednom novom lokalnom portalu koji kreće uskoro.

HDR subota

Ovo je trebao biti HDR petak, ali kako sam uvijek u nekoj strci i žurbi nisam stigao pripremiti nikakav tekst jučer, ali zato uvijek ima negdje spremna neka fotografija, pa makar i za HDR subotu. Ovaj put je, kao i prošli petak, HDR fotografija stvorena iz jednog RAW zapisa. Sam prizor će prepoznati svi metkovici, a posebno oni pogođeni prošlogodišnjim poplavama. Šteta u luci (odron rive) je bila točka na i lani u prosincu, nakon druge velike poplave u jednoj godini. Nadam se da se poplava neće ponavljati, a uskoro se nadam i dobrim vijestima (a ne samo ja, nadam se) glede štete u luci, obrane od poplava, urbanističkog plana grada Metkovića, kulturnog napretka, metkovskog kina, metkovskog amaterskog kazališta, demo bendova, prometnih gužvi, parkirnih mjesta............... O čemu je ovaj blog?? Malo sam se zanio.......

Crkva Sv. Franje

Ova fotografija je nastala u siječnju 2008. godine. Za sebe smatram da tada još nisam bio fotograf, jer da bi bio fotograf treba puno više od zujanja po gradu s fotoaparatom. Ja sam tog siječnja 2008. godine zujao po gradu s fotoaparatom. Sjećam se da je taj dan padala kiša, ali se pred sumrak malo i razvedrilo, pa sam uzeo fotoaparat u ruke i krenuo u đir. Uglavnom, ništa vrijedno spomena nisam fotografirao taj dan, osim ovog prizora kojeg sam uhvatio kada sam već krenuo kući. Prolazeći u autu pored crkve svetog Franje na Kladi vidio sam ovo zanimljivo kontra svjetlo koje se probijalo kroz oblake, izvadio fotoaparat i okinuo. Kroz prozor auta.

E sad... Kažem gore u tekstu da nisam bio fotograf... Nije da nisam imao pojma, ali tek sada (3 i po' godine poslije) vidim koliko sam mogao znati i koliko je fotografija slojevita disciplina. Svejedno to ne znači da bi nešto drukčije uradio s ovim motivom, dapače. Fotoaparat je zabilježio ono što sam ja vidio ispred sebe i dan danas, par godina kasnije, sam zadovoljan s ovom fotografijom. To mi je uspomena na jedan siječanjski kišni dan...

Ušće Neretve

Ovo je detalj s neretvanskog ušća koji baš i nisam do sada puno objavljivao po društvenim mrežama, ponajviše iz razloga što sam isti dan (ili kako bi rekli umjetnici "u istoj seriji") uhvatio mnogo zanimljivije i kvalitetnije motive. Te fotografije također planiram objaviti ovdje na blogu iako se već nalaze na mojim profilima na deviantArtu, 500px.com, pticica.hr itd...

Oblaci (opet)

Opet oblaci, samo na skroz drukčiji način nego jučer.

Oblaci

Meni jako čest izvor inspiracije, a i dobrih fotografija, posebice crno bijelih, su, oblaci. Mekani, gusti, visoki, niski, rastegnuti, zbijeni, cumulusi, stratocumulusi, altocumulusi, altostratusi, nimbostratusi.... Ma svi su mi dobri! Oblaci uvijek unesu određenu dinamiku u fotografiju; stvore posebnu atmosferu na fotografijama. U svakom slučaju zbog njih često uzimam fotoaparat u ruke i kao budala letim po gradu i bližoj okolici ne bi li uhvatio nekakav neobičan trenutak. Među oznakama svojih članaka imam i oblake jer su mi čest motiv na fotografijama!

Ovu fotografiju sam uhvatio u srpnju 2010. Oblaci su se pojavili kao ogroman masiv u pozadini grada i jednostavno su nestali bez da je bilo kiše, nevremena ili slično. Kako su se pojavili tako su i nestali, usred ljeta... Meni je bilo zanimljivo...

Carpe Diem

Ne. Ne mislim na kafić, ni na noćni klub, ni na Društvo mrtvih pjesnika, ni na Dream Theater. Samo želim ugodan vikend svim čitateljima ovog bloga (svoj trojici). Iskoristite dan, vikend, posljednje tragove ljeta... Zato je ova, kao motivacijska fotografija uz tekst! Do ponedjeljka, kako bi ameri rekli: Have a nice day [weekend]!

HDR petak II

HDR fotografija nastala u skalama prema crkvi sv. Ilije.
Metkovske skale, kojih ima nekoliko, su najstariji dijelovi grada
koji su do danas sačuvali karakter "malog mista".

Evo jedan HDR, koji za razliku od HDR-a prošlog petka (Poveznica na članak) nije nastao na "ispravan" način. Kažem ispravan jer se mnogi zaljubljenici u HDR uznemire ako nije sve učinjeno po udžbeniku. Konkretno, ova fotografija je HDR načinjen od samo jedne fotografije. Tu jednu fotografiju (RAW zapis) sam obradio pet puta, od najtamnije (-2 EV), preko normalno eksponirane (0 EV), do najsvijetlije (+2 EV). Takvih pet fotografija sam procesirao softwareom za izradu HDR-a (konkretno Nik HDR Efex Pro), a rezultat je ova fotografija.

Fotografija je nastala za vrijeme jedne šetnje s fotoaparatom starim ulicama i skalama Metkovića, a prvotna namjera mi nije bila HDR fotografija već samo fotografiranje zanimljivih prizora na koje naiđem. Tek pri pregledavanju fotografija u računalu ova mi se učinila kao dobar kandidat za HDR. Osim HDR toniranja na fotografiji nije ništa mjenjano ili retuširano, a to i inače izbjegavam koliko god je moguće.

Fotoaparat koji sam koristio je Nikon D3100, što je Nikonov tzv. ulazni model; najjednostavniji i najjeftiniji njihov DSLR fotoaparat na tržištu. Ovo naglašavam, jer je dobar primjer kako i ulazni model ima senzor s dovoljno širokim dinamičkim rasponom da se iz jednog RAW zapisa može izvući dobar HDR. To je također i primjer kako tehnologija ide naprijed, jer prije koju godinu ovo se nije moglo izvesti ni s mnogo jačim (čitaj: skupljim) modelima. Ili ako je već bilo moguće, fotografije iz tadašnjih "najboljih" fotoaparata su usporedive s fotografijama dobivenim iz današnjih "najlošijih" fotoaparata.

Iako, za dobru fotografiju je najmanje bitan model i naziv fotoaparata. Istina, tehnološke novotarije nam pomažu da neke radnje uradimo brže, lakše i ugodnije, ali je fotograf taj koji elektronskom uređaju govori što i kako treba snimiti. Na kraju krajeva; kvaliteta samih aparata i dinamički raspon senzora su mjerljive karakteristike koje možemo prikazati brojkama i parametrima, a sam čovjek je taj koji čini razliku između dobre i loše fotografije.

O fotografiji - dodatak I

Kako mi par dana nije bio moguć pristup starom blogu, tek sam sada uspio doći do teksta o kojem sam govorio u prošlom članku (Link). Nije dugačak pa ga cijelig ponavljam:

"Ova [fotografija - a mislim na fotografiju iz prošlog članka] je slikana prije par sati. Na fotografiji je dio apside crkve Sv. Ilije u Metkoviću. Fotografirana je sa zadnjim tragovima dnevnog svjetla pomiješanim s rasvjetom koja osvjetljava crkvu. Vrlo jednostavno... Za razliku od "akademskih fotografa" (bez ironije; radi se o ljudima koji stvarno imaju dosta visoko fotografsko obrazovanje) čije radove u zadnje vrijeme pomalo pratim, pa uvijek uz fotografiju (bila ona dobra ili loša) idu i priče o komprimiranim osjećajima, propitivanju vlastitog identiteta, i ostala filozofska naklapanja. Tko zna, možda se i kod ove moje fotografije radi o komprimiranim osjećajima, samo ih ja nisam svjestan... Heh..."

O fotografiji

Apsida crkve svetog Ilije u sumrak. Ožujak 2010.

Svojedobno sam na svom starom blogu uz ovu fotografiju napisao kratki članak koji sam nazvao Apsida crkve i filozofska naklapanja. Tih dana, kada sam uhvatio ovu fotografiju, dosta sam čitao intervjue s raznim fotografima, uglavnom akademskim i gledao njhove radove. I većinu vremena sam bio prilično iznerviran jer ono što sam čitao nikako nije išlo s onim što sam vidio. To su bila pusta razmišljanja i filozofiranja o fotografiji, osjećajima, propitivanju vlastita identiteta, pa onda i nabrajanja nagrada, izložbi, a od fotografija ništa. U biti radilo se o veoma dosadnim fotografijama, tehnički nezanimljivim, idejno još i manje, ali uz svu tu priču o propitivanju svijeta, čovjeka itd. te fotografije onda imaju kao neki dublji smisao.

Ovdje sam u zamci da sada ja ispadnem glup, ali ipak ako fotografija treba dodatno pojašnjenje, onda je dobra isto koliko i vic koji treba objasniti. Sav smisao fotografije, na kraju krajeva, je da priča priču bez suvišnih riječi. Ali ne! Ti fotografi (umjetnici) smisle kao neku ideju, namlate 20 veoma sličnih fotografija nekog bezveznog motiva i to je onda konceptualna fotografija ili još bolje umjetnički projekt. A onda o njemu razgovaraju, pojašnjavaju, kontempliraju, itd. Npr. slikam bijele daske na crnoj pozadini i pričam o tjeskobnom djetinjstvu i sad sam ja umjetnik!

Gore od samih umjetnika je pojava da se amateri, ljudi koji se počinju baviti fotografijom, ugledaju na umjetnike. Tu ne mogu kriviti ljude koji jednostavno žele ući u svijet fotografije. Dapače, oni su u određenoj zabludi, jer vide što rade umjetnici, pa misle ako fotografiraju nebitne stvari da su dobri fotografi. Što nebitniju stvar fotografiraš, to si veći umjetnik! Tada kažu da imaš oko!

Naravno da ovdje generaliziram. Nije baš sve tako jednostavno i banalno. Iznimno poštujem sve fotografe i uvijek sam spreman konstruktivno raspraviti o bilo kojoj fotografiji. Ali jednostavno mi je presmiješno kada netko fotografira 10 kvadrata niskog raslinja usred ničega i o tome može reći 70 rečenica! U takvim trenucima ja se pitam da nije možda do mene? Možda ja ne vidim očite stvari ispred nosa?

S drugu stranu uočio sam jednu zajedničku stvar kod svih umjetnika. Pri tom mislim na sve fotografe koji fotografiju doživljavaju na toj nekoj metafizičkoj razini pa love te neke usputne, kao spontane trenutke. Veoma malo njih razumije tehničku narav fotografije. Jako malo takvih fotografa se bavi tehnološkom stranom cijelog procesa i stavljaju ga po strani ili čak ismijavaju. Pa pričaju da rade samo s filmom jer je to kao jedina istinska fotografija ili ako rade digitalno onda "trube" da ne obrađuju svoje fotografije, što je u biti samo drukčiji način da kažu da to ni ne znaju. Kada je fotografija nastala morao si biti kemičar da bi bio fotograf. Danas, da bi bio fotograf moraš biti informatičar. Vrlo jednostavno. [Glede obrade fotografije, nedavno sam preveo odličan članak australskog fotografa Petera Eastwaya koji sam stavio ovdje].

Moj zaključak je da fotografija i tehnološki napredak idu jedno uz drugo. Tako je bilo od prvih dana fotografije i tako će biti i dalje. Tko razumije tehnološki proces, ali i likovne i estetske aspekte fotografije na dobrom je putu da postane dobar fotograf. Tko se drži samo jednog ostati će u mjestu i nikada neće razumjeti fotografiju; i oni što broje koliko zrna ima novi model fotoaparata na visokim ISO postavkama, ali i oni što fotografiraju suhu travu i od toga rade umjetnost!

A zašto sam stavio ovu fotografiju na početak članka? Zato jer je meni bila zanimljiva zbog neobičnog svjetla, ali nisam od toga radio silnu umjetnost!