HDR fotografija nastala u skalama prema crkvi sv. Ilije. Metkovske skale, kojih ima nekoliko, su najstariji dijelovi grada koji su do danas sačuvali karakter "malog mista". |
Evo jedan HDR, koji za razliku od HDR-a prošlog petka (Poveznica na članak) nije nastao na "ispravan" način. Kažem ispravan jer se mnogi zaljubljenici u HDR uznemire ako nije sve učinjeno po udžbeniku. Konkretno, ova fotografija je HDR načinjen od samo jedne fotografije. Tu jednu fotografiju (RAW zapis) sam obradio pet puta, od najtamnije (-2 EV), preko normalno eksponirane (0 EV), do najsvijetlije (+2 EV). Takvih pet fotografija sam procesirao softwareom za izradu HDR-a (konkretno Nik HDR Efex Pro), a rezultat je ova fotografija.
Fotografija je nastala za vrijeme jedne šetnje s fotoaparatom starim ulicama i skalama Metkovića, a prvotna namjera mi nije bila HDR fotografija već samo fotografiranje zanimljivih prizora na koje naiđem. Tek pri pregledavanju fotografija u računalu ova mi se učinila kao dobar kandidat za HDR. Osim HDR toniranja na fotografiji nije ništa mjenjano ili retuširano, a to i inače izbjegavam koliko god je moguće.
Fotoaparat koji sam koristio je Nikon D3100, što je Nikonov tzv. ulazni model; najjednostavniji i najjeftiniji njihov DSLR fotoaparat na tržištu. Ovo naglašavam, jer je dobar primjer kako i ulazni model ima senzor s dovoljno širokim dinamičkim rasponom da se iz jednog RAW zapisa može izvući dobar HDR. To je također i primjer kako tehnologija ide naprijed, jer prije koju godinu ovo se nije moglo izvesti ni s mnogo jačim (čitaj: skupljim) modelima. Ili ako je već bilo moguće, fotografije iz tadašnjih "najboljih" fotoaparata su usporedive s fotografijama dobivenim iz današnjih "najlošijih" fotoaparata.
Iako, za dobru fotografiju je najmanje bitan model i naziv fotoaparata. Istina, tehnološke novotarije nam pomažu da neke radnje uradimo brže, lakše i ugodnije, ali je fotograf taj koji elektronskom uređaju govori što i kako treba snimiti. Na kraju krajeva; kvaliteta samih aparata i dinamički raspon senzora su mjerljive karakteristike koje možemo prikazati brojkama i parametrima, a sam čovjek je taj koji čini razliku između dobre i loše fotografije.
Fotografija je nastala za vrijeme jedne šetnje s fotoaparatom starim ulicama i skalama Metkovića, a prvotna namjera mi nije bila HDR fotografija već samo fotografiranje zanimljivih prizora na koje naiđem. Tek pri pregledavanju fotografija u računalu ova mi se učinila kao dobar kandidat za HDR. Osim HDR toniranja na fotografiji nije ništa mjenjano ili retuširano, a to i inače izbjegavam koliko god je moguće.
Fotoaparat koji sam koristio je Nikon D3100, što je Nikonov tzv. ulazni model; najjednostavniji i najjeftiniji njihov DSLR fotoaparat na tržištu. Ovo naglašavam, jer je dobar primjer kako i ulazni model ima senzor s dovoljno širokim dinamičkim rasponom da se iz jednog RAW zapisa može izvući dobar HDR. To je također i primjer kako tehnologija ide naprijed, jer prije koju godinu ovo se nije moglo izvesti ni s mnogo jačim (čitaj: skupljim) modelima. Ili ako je već bilo moguće, fotografije iz tadašnjih "najboljih" fotoaparata su usporedive s fotografijama dobivenim iz današnjih "najlošijih" fotoaparata.
Iako, za dobru fotografiju je najmanje bitan model i naziv fotoaparata. Istina, tehnološke novotarije nam pomažu da neke radnje uradimo brže, lakše i ugodnije, ali je fotograf taj koji elektronskom uređaju govori što i kako treba snimiti. Na kraju krajeva; kvaliteta samih aparata i dinamički raspon senzora su mjerljive karakteristike koje možemo prikazati brojkama i parametrima, a sam čovjek je taj koji čini razliku između dobre i loše fotografije.
Nema komentara:
Objavi komentar