 |
| Pogled s Predolca prema Koševu, Repu i Vrbovcima. |
Posljednjih dana malo ekperimentiram s filmskim izgledom digitalnih fotografija. Pod filmskim ne mislim na kinematografiju već na fotografske filmove. Inače, radi se o popularnom trendu posljednjih godina u fotografiji vjenčanja, uličnoj fotografiji, lifestyle fotografiji i sl. Ukratko u, 'amo to tako nazvat', dokumentarističkoj fotografiji (ali opet samo ondje gdje je dopuštena i poželjna digitalna manipulacija ovakvog obujma i stila. Novinske agencije bi vjerojatno uručile otkaz fotografu koji bi pokušao biti kreativan na ovaj način). Fora je u tome da se pokušava simulirati izgled fotografija nastalih analognim putem tj. filmom. Film je bio daleko od savršenog medija, ali je konstantnim usavršavanjem krajem 90-ih dosegao svoj vrhunac, a potom je nestao (praktično, ali ne apsolutno) kao vizualni medij. Digitalna fotografija se nekih 15-ak godina konstantno usavršavala i kada smo kao konzumenti tog "savršenog" medija postali zasićeni, počeli smo ići unatrag. Tako smo došli do toga da profinjenim stilom (tj. fotografom posebnog stila i senzibiliteta) smatramo nešto što bi prije 30-40 godina smatrali lošim snapshotom s obiteljskog izleta. Drugim riječima; tehnički savršene fotografije uz mnogo truda pokušavamo zamutiti, dodati zrno, smanjiti saturaciju, pomaknuti spektar boja, smanjiti dinamički raspon tj. gamut, itd, itd... U svakom slučaju radi se o temi o kojoj već neko vrijeme želim napisati malo više teksta, a za početak ovo bi bilo dovoljno.
Ovdje su dvije fotografije koje bi trebale imati izgled kao fotografija nastala na Kodakovom Gold 100 filmu. Da li je to tako, nemam pojma. Iako sam imao sreću fotografirati na film (mi iz 80-ih smo vjerojatno posljednje generacije koje će u praktičnom smislu znati što je to bio fotografski film) , ali to je bilo u vrijeme kada nisam razmišljao o fotografiji na način na koji razmišljam sada. Tj. bila je to taktika stavi bilo koji film i udri. :) Uglavnom, načelno mi se sviđa (barem u pojedinim situacijama) ovaj filmski look. Ima tu neku prigušenost i mekoću koja na promatrača ostavlja drukčiji dojam od neke super napucane, kontrastne i živahne fotografije. Ovaj stil ima svojih prednost, ako se koristi s mjerom i promišljanjem. Više o ovoj temi uskoro.
P.S. Digitalna fotografija/senzor ima veći dinamički raspon od filma još tamo negdje od 2007. Ma što god hipsteri mislili o tome! :D
 |
| Pogled s Predolca prema Potkraju, Slatnima, Kladi, itd... |
Sve što nas je mučilo u analognoj fotografiji (degradacija slike od negativa do kopije na fotopapiru, tko je imao sreće i na povečavajućem aparatu imao katodno svjetlo i apo korigirani objektiv, mogao je sačuvati nešto živaca ne loveći svako zrnce prašine nemilosrdno istaknute kondenzatorskim lećama tugnsten izvora svjetla. Onda, bespoštedna trka za oštrinom gdje nas je dosta umirio Kodakov T-Max film sa svojim fino artikuliranim zrncima. Pa muke sa dinamičkim rasponom koje je su natjerale slavnog Ansel Adamsa da se upusti u njegov Zonski Sistem previzualizacije. Pitam se kraj toliko kalkulacija kako je uspio napraviti fascinantan opus pejzažne fotografije. Da ne duljim u daljnjem nabrajanju a samo smo u domenu B&/W fotkanja. Od straha već drhtim pri pomisli na kolor... Kodak nas je opet bio umirio i dao nam Ektachrome i set kemikalija da sami kod kuće razvijamo slajdove i sveti Cibakrom da eto vidimo i fotke na papiru a o kolor negativu bolje i ne govoriti.) digitalna je otklonila čarobnim štapićem. Mladci digitalci koji nisu prošli kalvariju analogne fotografije (pri ovome referiram isključivo na tehničku stranu procesa) ne znaju koje blago imaju u rukama. RAW format pruža debeli set podataka da divni programi koji emuliraju analogni fotolaboratorij, mogu sa klikom miša riješiti probleme oko kojih smo u analogiji pimplali satima. No ljudska čeljad ne podnose savršenstvo; kad je nešto odlično postaje dosadno. Po meni je to manjak kreativne motivacije ili opravdanje za nekvalitet koji se prije mogao donekle sakriti iza mučnih analognih foto procedura. I zato ne govrite mi o "hladnoći digitalnog" i o "toplini analognog" jer to je čista floskula. Digitalna fotografija je moćna, čista sa izvanrednim rezultatima. Analogna fotografija je draga baka, topla kao njena zatrpana sobica i memljiva kao njena noćna posuda.
OdgovoriIzbrišiOdlično napisano Maro! Upravo zbog svega što navodite sam krenuo pisati na ovu temu. Mlađe generacije fotografa se okrću sve više simuliranju analognog izgleda, a u biti se radi o vjerojatnom nepoznavanju tehničkih mogućnosti hardwarea i softwarea. Kako i sami kažete: "manjak kreativne motivacije ili opravdanje za nekvalitet" - to je upravo to.
OdgovoriIzbriši