Zimski dan na šetalištu uz Neretvu

Lijep zimski dan na šetalištu uz Neretvu 29.12.2013.

Sretan Božić

Pogled na Metković

Pogled na centar Metkovića.

Ovaj put objavljujem samo fotografiju, bez pratećih tekstova. Fotografija je snimljena u svibnju ove godine.

Detalj iz metkovske povijesti i teme iz sadašnjosti

Ploča u centru Metkovića iz 1896. godine. Spominje se stanoviti Karlo Kempter i sudac Anđelo Vidović.

Uz fotografiju povijesne tematike lokalnog karaktera ide nekoliko rečenica o aktualnim temama u državi.

Centar Metkovića i jedna rečenica

Centar Metkovića k'o centar Zagreba.

Gornja fotografija je samo još jedna zanimljiva fotografija s povremenih foto-šetnji po gradu. Nego; s obzirom da posebnih razloga (ili inspiracije) za tekstove o fotografiji nemam, palo mi je na pamet staviti pokoju misao na temu svakodnevnih događanja u gradu, a možda i državi. Fotografije su tu u svakom slučaju, to i jest poanta ovog bloga, a zašto uz njih ne staviti i koji komadić teksta? Čisto da nije blog "prazan".

Za početak kratki osvrt na jednu prošlotjednu rečenicu bivšega gradonačelnika:

Mirno more

Klik na sliku za uvećani prikaz.

Ovu fotografiju sam fotografirao prošli tjedan, ali ima atmosferu kao i fotografija iz prošlog posta koju sam uhvatio prije koju godinu. Kada sam blizu mora volim uhvatiti ovakve trenutke; smirene i nekako prozračne. Takve fotografije su u pravilu jednostavne kompozicije i jednostavnog kolorita. Netko bi možda i rekao minimalizam (iako se pod taj pojam počelo svašta utrpavati).

I na kraju malo objašnjenje zašto sam ovako rasporedio samu fotografiju i tekst. Da je sama fotografija zauzela širinu cijelog bloga zbog vertikalne orjentacije bi bila predugačka po dužoj stranici pa bi sve skupa bilo nepregledno. Zato i izbjegavam objavljivati vertikalne fotografije na blogu ili ako to već moram to učinim na ovaj način.

Hridi na pučini

Hridine na pučini kod Dubrovnika.

Gornja fotografija je stara više od dvije godine, ali sam je tek neki dan otkrio na svom računalu. Jednostavna kompozicija i kolorit, s monotonim nebom i suptilnom teksturom valova na moru svakim danom mi ovu fotografiju čine sve dražom. Inače je dubrovačko priobalje bogato prelijepim motivima i lokacijama i svakako bi mi bilo zanimljivo malo se ozbiljnije posvetiti fotografiranju tog dijela naše županije.

Ušće Neretve

Klik na sliku za uvećani prikaz.

Prošli sam tjedan bio na ušću Neretve. Popularna lokacija za fotografiranje svega i svačega: Flore, faune, neba, mora, bračnih parova, djece, zalazaka sunca, izlazaka sunca, itd...

Prošlo je više od 6 mjeseci da sam ciljano uzeo fotoaparat u ruke i otišao u prirodu. Prošli tjedan sam ispravio i tu nepravdu pa sam se malo prošetao našim ušćem. Ponio sam i stativ za fotoaparat predpostavljajući da bi zalazak sunca mogao biti zanimljiv. I kako to već obično bude, već sam se bio našetao, naslikavao i gotovo sam mislio krenuti kući, kada sam naišao na gornji prizor. Naravno ostao sam još sat vremena dok sunce nije palo skroz ispod horizonta, a najbolje fotografije nastale su (logično) dok je suce diralo horizont.

Klik na sliku za uvećani prikaz.

Sve što sam taj dan snimio su u pravilu (ima nekoliko izuzetaka) HDR fotografije. Naime zbog velikih razlika u dinamičkom rasponu scena jedino korištenjem HDR-a (ili raznih filtera za objektiv koje nemam) je moguće dobiti sav raspon tonova u jednom kadru. Iako ponekad volim pretjerati s HDR-om pa dobijem fotografije kao iz slikovnice, ovaj put sam odlučio raditi prirodnije HDR-ove. Istina boje jesu zasićene, ali prijelazi između tonova i lokalni kontrast su puno prirodniji nego na nekim drugim mojim HDR-ovima. Naravno da je moguće dobiti ovakve fotografije bez korištenja HDR-a; kako sam već rekao, dovoljni su ND Grad. filteri, ali takvi nisu uvijek pri ruci. Zato treba i pažljivo promatrati ovakve fotografije jer ne znači da je svaka fotografija bogatih tonova i boja ujedno i HDR (što se mnogi zalete pa me i za sasvim obične fotografije s mnogo plavog neba pitaju da li je to HDR).

Od opreme sam koristio Nikon D3100 s 10-24mm objektivom. To volim uvijek naglasiti u ovakvim prilikama. D3100 je gotovo 3 godine star Nikonov fotoaparat i još k tome ulazni model. Dakle onaj najjeftiniji, za početnike. Zašto to volim naglasiti? Zato da istaknem da je za dobru fotografiju dovoljan i prosječan fotoaparat, ali je puno bitnija volja, strpljenje i malo googlanja. Doduše dobar objektiv je bitniji nego samo tijelo, tako da bih svakome prije preporučio ulaganje u objektive nego u tijelo fotoaparata.

Kvaliteta HDR fotografija

Zalazak sunca negdje u dolini Neretve.

Kako se moglo primjetiti često se zabavljam različitim fotografskim tehnikama, između ostalog i HDR tehnikom. Često obilazim brojne web servise za objavljivanje fotografija i susrećem se s brojnim HDR fotografijama.

U posljednje vrijeme sve se više susrećem s HDR fotografijama jako loše kvalitete i što je najgore često naiđem na autore koji se očito ne trude popraviti u svojoj fotografskoj tj. HDR vještini. Uporno objavljuju HDR-ove koji i na smanjenom prikazu za internet imaju izražen šum, loš kontrast, halo efekt, itd.

HDR je jedna od onih stvari koja se usavršava s mnogo iskustva i vježbe. Nakon mnogo loših pokušaja dobar fotograf će početi učiti koji motivi i koji kadrovi su dobar materijal za HDR, a koji nisu. Također isto vrijedi i za postprodukciju HDR-a. Mnogo igranja, eksperimentiranja u različitim softwareima za HDR s vremenom će dovesti do toga da konačan uradak izgled pristojno.

I na kraju, možda i najvažnije od svega: svaki fotograf treba sam sebi postaviti visoke kriterije. Bez obzira da li su nekome drugome ti isti kriteriji visoki ili niski. Osobno, fotografiju s kojom nisam zadovoljan doslovno izbrišem iz računala, a kamoli da je poželim objaviti javno. Svaku fotografiju pregledam na 100% uvećanju, ispravim nepravilnosti senzora, objektiva ili možda vlastite nemarnosti, ali to napravim PRIJE negoli je objavim na internetu.

Sukladno ovoj propovijedi objavljujem jednu HDR fotografiju s nekoliko uvećanih detalja s iste fotografije u 100% uvećanju. Upravo me ova fotografija i natjerala da se potrudim napisati ovoliki tekst. Zadovoljavajuća dubinska oštrina, kontrast, detalji, kvalitet boja i kontrasta su i mene iznenadili u tolikoj mjeri da sam napisao najduži tekst ove godine na blogu. (A što je najzanimljivije radi se o HDR-u od 5 snimaka, ali bez stalka. HDR "Iz ruke". Istina, software je odradio potrebne korekcije poravnanja. Iako ni to ne upali uvijek!)

Prije kraja, nabrzinu sam pronašao nekoliko oku neugodnih HDR-ova: link 1, link 2, link 3, link 4, link 5, ali i nekoliko ugodnih: link 6, link 7, link 8, link 9.

Fotografija s označenim dijelovima koji se mogu vidjeti uvećani dolje niže:

Detalj 1.

Detalj 2.

Detalj 3.

Detalj 4.

Lučki titani

Silosi u metkovskoj luci. Zbog kuta fotografiranja i korištenja širokokutnog objektiva silosi se doimaju poput nekakvih nadrealnih strojeva ili možda Transformera. Otud i naziv posta.

Stiže jesen

Stiže jesen....

Na prvi pogled se ne vidi lako, ali ovo je HDR fotografija. Klasična; sa sedam ekspozicija. Ne mora svaki HDR izgledati kao dječja slikovnica. :)

Vez

Velika riva u Metkoviću. Ožujak 2013.

Noćna fotografija (ponovno)

Svako malo se vraćam noćnim fotografijama. I mislim da ću gotovo uspjeti Metković prikazati kao modernu urbanu sredinu. Bilo bi zgodno iz visine pokušati nešto na ovu temu, samo nema puno opcija za takvo nešto u Metkoviću.

Ljetna večer u Metkoviću

Ljetna večer u Metkoviću. 2.7.2013.

Ljetni sumrak u Vidu

Sumrak nad Vidom. Ljeto 2012.

Like za Vagu

Malo pojašnjenje za sugrađane koji su lijeni čitati.

Kako sam doznao nedavno, nekim mojim sugrađanima nije baš najjasniji moj stav oko naše metkovske ljepotice; zgrade Vage. Nije mi se namjera raspravljati niti objašnjavati. Radije sam napravio jednu infografiku. Valjda je danas tako to lakše. Tko više čita tekstove i tko se još bavi argumentima?? Uglavnom jedan Like za Vagu (na kraju krajeva moj Like za Vagu stoji od dana kada sam napravio prve korake ispred nje. Cijeli život živim pored nje i veoma osobno shvaćam sve malverzacije koje su se oko nje dogodile). Shodno tome, dva Unlike-a za sve što se oko te metkovske ljepotice dogodilo. Naravno, ovo se ne odnosi na sve moje sugrađane koje su životne prilike dovele do toga da svoje obitelji skrase u zgradama pored Vage. Dapače, jedina pozitivna stvar oko tih sumnjivih zgrada je ta da sam posljednjih godina u susjedstvu dobio nekolicinu odličnih i veoma dragih ljudi.

Uputa za bolje razumjevanje gornje fotografije: umjesto barem jedne od dviju zgrada zamislite jedan lijepi park, s nekoliko klupica za uživanje u knjigama koje ste upravo posudili u gradskoj knjižnici. Malo hladovine i zelenila u centru grada ne bi bilo loše zar ne? Jedini je problem (očito) bio: x*y=koliko ja zarađujem?

2. lipnja 2013.

Zalazak sunca 1. lipnja 2013.

Gornju fotografiju snimio sam preksinoć sa svoga balkona. Posljednje zrake sunca (doslovno posljednje, jer je ovaj prizor potrajao svega pola minute) obasjale su krovove kuća na Predolcu i crkvu svetoga Ilije. Ovaj prizor gledam svaki dan gotovo cijeli svoj život i vidio sam na stotine različitih vremenskih prilika i neprilika iznad Predolca, ali rijetko i gotovo nikada nisam vidio da sunce na ovakav način obasja stari dio grada. Kao da je i nebo znalo što će se dogoditi dan poslije, taj 2. lipnja 2013.

Zvjezdano nebo

Zvjezdano nebo iznad Predolca vidljivo jedino ako nestane struje u cijelom gradu i ako je uz to vedra noć.

Kako je to kada cijeli grad ostane bez struje moglo se vidjeti sinoć oko 23.00 sata. Naime cijela dolina Neretve ostala je bez električne energije na jedan sat zbog kvara na el. postrojenju u Opuzenu. Odmah sam iskoristio priliku za fotografiranje grada u mraku. U sat vremena okinuo sam svega 7-8 fotografija jer su bile potrebne ekspozicije od 2-3 minute, pa i duže. Gornju fotografiju smatram najuspjelijom jer se poklopilo nekoliko elemenata. Trag automobilskih svjetala na ulici, stop svjetla nekog automobila koja su obojala crkvu u crveno i malo mojeg uplitanja s bljeskalicom. Naime prednji plan sam osvjetlio bljeskalicom kojom sam nekoliko puta opalio po susjedstvu. Ovim putem se svima ispričavam ako ste pomislili da sjeva ili da se događa nešto čudno! :)

Sezona poljoprivrede

Da ne bi stalno bila samo politika na "dnevnom redu", evo malo poljoprivrede.  :)

Više cvijeća, manje smeća

Više cvijeća, manje smeća!

Nakon reda politike i lokalnih tema, ponovno malo prirode i fotografije. Proljeće je uvijek prilika za kakvu lijepu fotografiju lijepog cvijeća. Pa da citiram svojevremenu TV reklamu: Više cvijeća, manje smeća!

Spaček - Most

Prošli tjedan sam ovdje stavio najavu Spačekove nove pjesme, pa je red da je i objavim. Dakle prije 8 dana legendarna metkovska grupa Spaček je objavila novu pjesmu i spot nakon stanke od 15 godina. Više o svemu se moglo čitati na lokalnim portalima eMetkovic.com i metkovc.hr.

Usput rečeno, novi "neovisni" i "objektivni" portal me malo neugodno iznenadio s obzirom da ga neki metkovski blogeri hvale, a u isto vrijeme se svaki derivat imenice "most" zaobilazi u širokom luku na tom novom portalu. Objektivnost?? Pa ne znam baš... Tako smo imali ironičnu situaciju da se na tom portalu može čitati najava o povratku Spačeka, ali se onda "zaboravi" prenijeti vijest o povratku Spačeka. Činjenicu da se svaka vijest o političkoj opciji "MOST" isto tako "zaboravi" prenijeti, dok za sve ostale vijesti copy/paste sasvim uredno radi, neću dalje komentirati. Istina eMetkovic.com isto tako često prenosi vijesti po sistemu copy/paste, ali pri tome nije selektivan i uredno potpiše izvor s kojeg preuzima. Tako su svoj prostor u vijestima na eMetkovicu dobile sve političke stranke i opcije koje su na bilo koji način prisutne u gradu. Sa željom da se u budućnosti prolijeva manje žući, a više ljubavi i razuma, šaljem pozdrav svim metkovcima i spačekovcima ma gdje bili! :)

Opet Vaga

Nepropisno zaustavljen kamion na županijskoj cesti u centru grada.

Već sam pisao o neredu i kaosu oko stare "Vage" i uvijek se mislim da neću pretjerano forsirati tu temu, ali nadležne službe za stvaranje nereda me uvijek iznenade i prisile na još nekoliko rečenica. Jutros sam zatekao prekrasan prizor ogromnog šlepera kako istovara namještaj za buduće prostore knjižnice i muzeja. Šleper je, naravno, parkiran na ulici u desnoj koliničkoj traci dok su ostali sudionici u prometu prisiljeni voziti slalom. Opet ističem par činjenica: ulica kralja Zvonimira je županijska cesta i zakonom je zabranjeno zaustavljanje vozila na njoj! Nadalje; 100-njak metara niže niz ulicu je osnovna škola i dvije srednje škole, koje sve skupa pohađa nekoliko tisuća djece!! Pa se pitam čija će biti odgovornost kada npr. iza (nepropisno parkiranog) šlepera na cestu istrči nesmotreno dijete ravno pred automobil koji vozi slalom niz ulicu?? 

Kamion iz kojeg se vrši, predpostavljam, istovar namještaja za budući muzej i knjižnicu u zgradi Vage.

Pa se dalje pitam; da li će se na isti način dovoditi turiste da vide austro-ugarsku ljepoticu?? Taktika "parkiraj se nasred ceste, pa nek' japanac izlazi direkt na kolinik" mi ne miriše na dobro. Prometni kolaps unutar samog kompleksa je vidljiv na posljednjoj fotografiji na dnu članka. Ta fotografija ilustrira svakodnevicu oko Vage. Nekoliko ugostiteljskih objekata, dvije stambene zgrade, banka, diskont pića, salon namještaja, trgovina obuće te budući prirodoslovni muzej i gradska knjižnica se nalaze unutar kompleksa od 100x100 metara.

Stara austro-ugarska zgrada nije zaslužila da bude ovakvo ruglo grada. Njena fasada je uistinu ljepotica kako to slatkorječivo kaže naš gradonačelnik, doduše kada je gledamo izolirano. Međutim takvu zgradu okružiti betonskim čudovištima i arhitektonskim promašajima i još pored toga pri tom prekršiti zakon je sramota iznad svake sramote.

Gradonačelnik je nedavno izjavio da će postaviti dvije spomen ploče na "Vagu". Jednu s imenima ljudi koji su pomogli ovaj projekt i jednu s imenima onih koji su se protivili i izrugivali. Ovim putem ja se dobrovoljno javljam da budem na prvom mjestu na ploči s imenima ljudi koji su ovaj "projekt" ismijali. Želim da budući naraštaji ovog grada znaju da sam se otvoreno protivio ovom neredu, kaosu i divljaluku koji je stvoren oko naše stare "Vage"!!

Metkovski "happy hour". Nažalost zakasnio sam 30-ak sekundi uhvatiti i treći dostavni kamion trgovine "Studenac"

P.S. Na dvije fotografije se vidi dostavni kamion trgovine Studenac. Bio je tu još jedan (dakle tri šlepera u isto vrijeme u nepunih 50-ak metara), ali sam ga zakasnio fotografirati. Ljepotu tog prizora je jednostavno nemoguće dočarati; kamioni istovaraju, a promet stoji i čeka. Pitanje koje mi se opet mota po glavi je slijedeće: kako je trgovina Studenac dobila uporabnu dozvolu (točnije; taj poslovni prostor) ako nema adekvatan broj parkirnih mjesta tj. dostavnu površinu. Trenutno se dostava u trgovinu vrši na način da se kamioni protuzakonito parkiraju na državnu cestu. I onda se sjetim: pa vlasnik prostora je naš gradonačelinik, a kako znamo s njegovih plakata "On rješava sve probleme", a posebno dobro rješava one probleme kojima je zakon RH osobita prepreka.

Metkovski prometni slalom.

Šećer na kraju: sasvim običan dan unutar kompleksa "Vage". 1001 automobil.

Spaček

15 godina nakon posljednje objavljene pjesme i 20 godina od aktivnog djelovanja, sutra će se u Coco Clubu u Metkoviću u 20:00 sati održati promocija nove pjesme legendarne metkovske grupe Spaček. Pjesma se zove "Most" i s obzirom na otvoreno svrstavanje (nekih) članova grupe uz novu političku opciju "MOST" u gradu Metkoviću logično je da pjesma nosi političke konotacije. Međutim ja osobno smatram, da iako i sam javno podržavam Most, da je Spaček dio jedne šire metkovske povijesti i da će Spaček uvijek biti Spaček bez obzira na sve političke vjetrove koji pušu po Metkoviću. Spaček je legendarna grupa i s ogromnim ponosom mogu reći da sam prije 19 godina bio na njihovom koncertu u gradskoj sportskoj dvorani dok neki, danas snažni i moćni, tajkuni tada nisu znali gdje se gradska dvorana uopće nalazi.

P.S. Nadam se da dežurni metkovski moralisti neće smatrati ovih nekoliko rečenica previše agresivnim, arogantnim ili punim mržnje. Koliko vidim to su jedine stvari koje se zamjeraju ljudima koji su u MOST-u. Kada razmislim to je i logično... Valjda bi se iskopao nekakav kriminal, nedjela, prijevare, ljubavnice ili tome slično u ovih nekoliko mjeseci....

Vidimo se u Coco Clubu!

Poplava u Metkoviću

Velika riva u Metkoviću.

Proteklih nekoliko dana stanje u Metkoviću je dramatično uslijed visokog vodostaja Neretve. Tijekom prijašnjih poplava 2010. godine objavljivao sam fotografije na tadašnjem blogu i poprilično me iznenadio visok broj posjeta iako nisam reklamirao blog na društvenim mrežama i tome slično.

Ovoga puta nisam trčao uhvatiti fotografiju i objaviti ovdje. Djelom zbog nedostatka vremena, djelom i zbog činjenice da su emetkovic.com i metkovic.hr to prilično dobro pokrili. Na sreću nisu oboreni nikakvi rekordi u visini vode, iako je i jedan centimetar vode u kući previše.

Kako se vidi iz ove dvije fotografije vrijeme je danas vedro u Metkoviću i voda se polako povlači, a cijeli grad se nada da je najgore prošlo unatoč najavljenoj kiši i jugu za sutra i prekosutra.

Ove dvije fotografije sam obradio na pomalo neobičan način (barem za mene). Nisam htio stvoriti još dvije usputne, strogo novinske fotografije, već sam htio stvoriti nekakvu neobičnu atmosferu. Koliko je to već moguće u ovakvim uvjetima.

Kesten kod velike rive.

Cvjetnica i veliko trodnevlje

Interijer crkve sv. Ilije na blagdan Cvjetnice

Prigodom početka velikog trodnevlja objavljujem ove dvije HDR fotografije interijera crkve sv. Ilije. Netko će HDR smatrati pretjeranim vizualnim izražajem, ali to ne znači da se ne treba okušati u svim područjima fotografije koje tehnologija danas pruža. Osobno, s prvom gornjom fotografijom san više nego zadovoljan, dok je druga donja ipak možda prenapucana pa se gubi fokus s glavnog objekta u masi detalja.

Oltar u crkvi sv Ilije u Metkoviću.

Posljednja zimska nedjelja

Prekrasan dan za šetnju.

Posljednja nedjelja u kalendarskoj zimi osvanula je sunčana i burovita. Izvanredno vrijeme za provesti malo vremena u prirodi ili šetnji gradom. Šetajući gradom danas poslijepodne uhvatio sam gornju fotografiju.

Oborinske vode oko Poduha

Zona metkovskog sumraka.

I opet - Poduh. Po cijele dane gledam taj objekt koji je simbol pljačke, sukoba interesa, mita i korupcije u Metkoviću, a u isto vrijeme se "okreću teze" ili kako bi se u narodu reklo - pila se naopako, pa se rekonstrukcija te zgrade predstavlja kao "veliki" uspjeh gradskih i državnih vlasti.

Klikni na sliku za veći prikaz.

Jednu stvar gledam već dvije godine, a događa se za vrijeme svake kiše. Koliko god bila mala količina padalina, oko zgrade Poduha tj. buduće zgrade gradske knjižnice i prirodoslovnog muzeja, uvijek nastanu ogromne lokve. Tko je i kako izveo posao asfaltiranja ne znam, ali je ovo ispod svake razine.

Klikni na sliku za veći prikaz.

Sloj asfalta je navučen prije koju godinu (pred izbore, naravno) i od tada za svake kiše uredno sve pliva. Pored toga zapanjuje nepostojanje odgovarajućih slivnika, tj. šahtova. Tako sam prekjučer prošetao oko zgrade Vage i ostao fasciniran načinom odvodnje oborinskih voda. Naime poklopac jednog šahta pridržavaju dva komada drveta. Toliko o silnim milijunima uloženim u rekonstrukciju ovog objekta.

Ovo je samo još jedna stvar u nizu koja je odrađena traljavo kada je u pitanju zgrada Vage. Neadekvatan parking i općenito pitanje parkinga unutar kompleksa Poduha sam spominjao još prije godinu i po' dana. Naravno, boli nekoga briga za propisno odrađivanje posla. Bitno je da milijuni kapaju.

Sistem odvodnje oborinskih voda kod zgrade Vage, jednostavno ostavlja bez teksta.

Ogromne lokve vode leže oko Poduha.

Prekrasni odrazi u vodi.

Odraz zgrade koja je napravljena na parceli koja je bila pod zaštitom ministarstva kulture. Zakoni su nepoznat pojam u Metkoviću.

Lokve, bare i močvare grada Metkovića.

Montiranje skele na Poduh

Nagradna igra: uoči skelu.

Gornja fotografija gotovo je ista kao i fotografija iz prošlog posta od jučer. Ima samo jedna razlika. Skela. Naime na sredini objekta je montirana građevinska skela prigodom nadolazećih izbora u svibnju. Skela će poslužiti za postavljanje (predpostavljam) ograde i kamena na balkone, međutim prava svrha skele je mazanje očiju i prodavanje magle. Opet. Istim ljudima. Od strane istog čovjeka. Sretno nam bilo.

Ostaci prošlosti

Ostaci neke ljepše metkovske prošlosti.

Duga je i tužna priča o metkovskom Poduhu. Sada se o Poduhu (u službenim kanalima) priča kao o kapitalnoj investiciji Ministarstva kulture i grada Metkovića. Neslužbeno - loše odrađeno asfaltiranje oko objekta pa čim padne kiša po 10-15 cm vode leži oko budućeg muzeja, nema adekvatnih slivnika, parking ne postoji i sve u svemu urbanistički kaos. Ipak nije mi bila namjera analizirati Poduh, već samo isprobati širokokutni objektiv. Sva ova tragedija oko ovog ostatka neke ljepše metkovske prošlosti je samo kap u metkovskoj močvari.

Dubrovnik

Pogled na dubrovački stari grad.

Evo jedna friška fotografija pogleda na stari dio Dubrovnika. Klasika, ali opet, uvijek zanimljivo.

Karavana prolazi, psa nije briga

Karavana prolazi, psa nije briga.

Ovu fotografiju sam snimio prošlu nedjelju za vrijeme velike maškarske povorke. Neću sada o metkovskim maškarama i gdje je to sve skupa otišlo (a gdje je nekada bilo), već mi pada na pamet jedna alegorija ili metafora, što li već. Gledam tako ovu fotografiju pa mi se po glavi mota jedna rečenica. Svi smo mi Abba! Inače, tko ne zna (zar vas ima), Abba je obiteljski pas, veoma popularan (do te mjere da se ljudi na ulici javljaju njoj, a ne meni). Dakle; svi smo mi Abba. Svi mi sjedimo i buljimo u zid, a svijet nam prolazi iza leđa. Tko smo mi i tko je svijet, to je stvar osobne prosudbe. Jesmo li "mi" metkovci ili "mi" hrvati općenito, to prepuštam gledatelju da sam odluči. Ili smo možda "mi" - balkanci?


Ja osobno mislim da je, trenutno, metkovsko stanje uma najbliže ovoj fotografiji. Svi mi [metkovci] sjedimo kao malo pametniji labrador i buljimo u zid. A iza leđa nam prolazi vrijeme, novac, lopovi, znanje,  _______________ [u prazninu napišite nešto po vlastitom izboru].

I baš kao pas, koji se zadovolji s dvije kore kruha, tako se i mi zadovoljimo kilom srdela. Pa se pitam svakih nekoliko godina; jesmo li mi psi ili ljudi? I zašto puštamo da nas vode oni koji nas tretiraju kao pse?

Tabletop fotografija

Kućni studio.

Jedan brzinski primjer što se može napraviti u kućnoj radinosti uz samo dvije bljeskalice, nekoliko hamer papira, kartonsku kutiju i kuhinjsku aluminijsku foliju.

Rezultat iz kućnog studia.