Noć muzeja 2012.

Posljednji petak u siječnju, zadnjih nekoliko godina, rezerviran je za kulturnu manifestaciju Noć muzeja. Tu večer muzeji diljem svijeta otvore (besplatno) svoja vrata posjetiteljima. Mi u dolini Neretve smo sretni što imamo u Vidu jedinstven i prije svega bogat (eksponatima) muzej. 

Muzej Narona - eksponat o kojem nisam ništa zapamtio.

Već nekoliko godina redovan sam posjetitelj te manifestacije, a i pored toga sam bio više puta u muzeju (a da se i pohvalim kada već mogu; bio sam nazočan i 1995. godine kada su se vršila velika iskapanja. Istina, jedva da sam nešto razumio, ali nema veze. Hehe!). Unatoč svim raspravama oko izgleda muzeja, postava, uređenja, itd, mislim da trebamo biti sretni što je muzej sagrađen u Vidu, na samoj lokaciji arheološkog nalazišta, a ne recimo u Zagrebu ili Splitu (što se moglo lako dogoditi).

Klik na sliku za veću rezoluciju.

Malo informacija o samom muzeju (tekst sam preuzeo s web stranice muzeja):

Tijekom 1995. i 1996. na lokalitetu Plečašove štale provedena su arheološka istraživanja koja su rezultirala senzacionalnim nalazom ostataka rimskog hrama - Augusteuma i 17 mramornih skulptura nadnaravne i naravne visine. Ovaj nalaz potakao je ideju o zajedničkoj prezentaciji ovog jedinstvenog arheološkog lokaliteta kako arhitektonskih ostataka tako i drugog brojnog arheološkog materijala.

  

Klik na sliku za veću rezoluciju.

Kamen temeljac za budući muzej položen je 19. srpnja 2004., a Arheološki muzej Narona osnovan je uredbom Vlade Republike Hrvatske 2005., te je nakon iznimno složenih građevinskih radova svečano otvoren 18. svibnja 2007., kao prvi muzej u Hrvatskoj izgrađen in situ. Takav način prezentacije arheološkog lokaliteta obogatio je muzejsku ponudu Hrvatske i ima malobrojne paralele u europskim i svjetskim razmjerima.

Detalj...

A Wikipedija o Naroni kaže slijedeće:

Narona je bilo rimsko naselje na području današnjeg sela Vid kod Metkovića. Jezikoslovac A. Mayer izvodi toponim "Narona" iz imena rijeke Náron, od korijena ner-/*nar-, u značenju "roniti", odakle i hrvatsko "noriti" (roniti), kao u po-nor-nica. Do 1995. za Naronu je znalo samo lokalno stanovništvo doline Neretve, povjesničari i arheolozi. Tijekom iskapanja od 1995. do 1996. naišlo se na senzacionalna otkrića, koja su odjeknula svijetom. Pronađeno je 16 kipova, među kojima je dominirala statua cara Augusta, prikazanog kao imperatora.

Klik na sliku za veću rezoluciju.

Smatra se da je u vremenu 4.-2. st. pr. Krista na području Narone bilo naselje i trgovište sa grčkim i greciziranim stanovništvom. Naronu prvi spominje grčki povjesničar Pseudo Skilak u 4. st. pr. Kr., pišući da je Neretva plovna do emporija (pristaništa), koje je očito bilo u Naroni. Teopomp, o kojemu piše geograf Strabon, kaže da su u Naroni grčki trgovci prodavali keramičke proizvode. Kako se radilo o stanovništvu koje je bilo lojalno Rimu nije čudo da je Narona više puta bila polazište vojnih pohoda Rimljana protiv pobunjenih Delmata o čemu govore povijesni zapisi. U 1. st. pr. Kr. ovo naselje postaje Colonia Iulia Narona - rimska kolonija Narona. Narona postaje vojno, upravno, sudsko i kulturno središte Naronitanskog okruga. Uz trgovinu cvjeta graditeljstvo, kiparstvo i slikarstvo. Nepokorni Delmati tjerali su Rimljane na stalne vojne pohode, a s vojskom su stizali i trgovci što je dodatno učvršćivalo položaj Narone kao važna trgovišta. U takvu okružju raslo je i bogatstvo pa je logično da su se u Naroni mogle graditi luksuzne građevine, podizati skupocjeni kipovi.

Klik na sliku za veću rezoluciju.

Često se postavlja pitanje kako je propala Narona. Spominju se kataklizme, provale Slavena i Avara. Prof. Emilio Marin smatra da se Narona jednostavno ugasila. Zna se da je Naronska biskupija postojala još u prvoj polovini šestoga stoljeća jer je na Saboru u Saloni (530. i 533.) bio nazočan biskup Narone. Vrijeme je to raspada Zapadnog Rimskog Carstva kada značenje Narone zasigurno slabi. Kako je stanovništvo Narone reagiralo na sve te promjene možemo pretpostaviti na temelju bliske nam povijesti kada su ratna zbivanja uzrokovala preseljenja milijun ljudi. Malo po malo većina stanovnika potražila je egzistenciju na drugim mjestima, mada je vjerojatno da je dio njih ostao. Ne smijemo zaboraviti ni kako su se kršćani, kad je kršćanstvo ojačalo, obračunali sa poganskim građevinama i simbolima (kipovi koji su predstavljali božanstva). Tijekom sljedećih stoljeća nezaštićenu Naronu pljačkao je tko je stigao. U vrijeme Mlečana postojala je i organizirana trgovina naronitanskim umjetninama pa, da je moguće istražiti, vjerojatno bi se utvrdilo da mnoge vile u Veneciji krase upravo umjetnine donesene iz Narone.

Kuriozitetan podatak je da je sredinom 1. st. pr. Kr. Ciceron pisao namjesniku Ilirika sa molbom da mu pronađe u Naronu odbjeglog roba. Nije Ciceronu bilo do roba nego do knjiga koje mu je taj ukrao i ponio sa sobom. Zapisano je da se rob zvao Dionizije i da je bio upravitelj Ciceronove knjižnice. S povijesnog stanovišta priča je beznačajna, ali je o svemu tome ostala bogata datirana prepiska na osnovi koje se može zaključiti kako je namjesnik Ilirika često i dugo boravio u Naroni, što govori o značaju toga grada.

Vojnički nadgrobni spomenik.