Galebarenje po Koševu

Galebovi u Koševu.

Jučer sam napravio kratku foto-šetnju po Koševu i uhvatio sam nekoliko zanimljivih trenutaka od kojih je jedan gornja fotografija. Par sekundi prije okidanja ove fotografije galebovi su "sjedili" mirno na nasipu i odjednom su se uznemirili i poletjeli. Valjda sam im zasmetao.

Noć muzeja 2012.

Posljednji petak u siječnju, zadnjih nekoliko godina, rezerviran je za kulturnu manifestaciju Noć muzeja. Tu večer muzeji diljem svijeta otvore (besplatno) svoja vrata posjetiteljima. Mi u dolini Neretve smo sretni što imamo u Vidu jedinstven i prije svega bogat (eksponatima) muzej. 

Muzej Narona - eksponat o kojem nisam ništa zapamtio.

Već nekoliko godina redovan sam posjetitelj te manifestacije, a i pored toga sam bio više puta u muzeju (a da se i pohvalim kada već mogu; bio sam nazočan i 1995. godine kada su se vršila velika iskapanja. Istina, jedva da sam nešto razumio, ali nema veze. Hehe!). Unatoč svim raspravama oko izgleda muzeja, postava, uređenja, itd, mislim da trebamo biti sretni što je muzej sagrađen u Vidu, na samoj lokaciji arheološkog nalazišta, a ne recimo u Zagrebu ili Splitu (što se moglo lako dogoditi).

Klik na sliku za veću rezoluciju.

Malo informacija o samom muzeju (tekst sam preuzeo s web stranice muzeja):

Tijekom 1995. i 1996. na lokalitetu Plečašove štale provedena su arheološka istraživanja koja su rezultirala senzacionalnim nalazom ostataka rimskog hrama - Augusteuma i 17 mramornih skulptura nadnaravne i naravne visine. Ovaj nalaz potakao je ideju o zajedničkoj prezentaciji ovog jedinstvenog arheološkog lokaliteta kako arhitektonskih ostataka tako i drugog brojnog arheološkog materijala.

  

Klik na sliku za veću rezoluciju.

Kamen temeljac za budući muzej položen je 19. srpnja 2004., a Arheološki muzej Narona osnovan je uredbom Vlade Republike Hrvatske 2005., te je nakon iznimno složenih građevinskih radova svečano otvoren 18. svibnja 2007., kao prvi muzej u Hrvatskoj izgrađen in situ. Takav način prezentacije arheološkog lokaliteta obogatio je muzejsku ponudu Hrvatske i ima malobrojne paralele u europskim i svjetskim razmjerima.

Detalj...

A Wikipedija o Naroni kaže slijedeće:

Narona je bilo rimsko naselje na području današnjeg sela Vid kod Metkovića. Jezikoslovac A. Mayer izvodi toponim "Narona" iz imena rijeke Náron, od korijena ner-/*nar-, u značenju "roniti", odakle i hrvatsko "noriti" (roniti), kao u po-nor-nica. Do 1995. za Naronu je znalo samo lokalno stanovništvo doline Neretve, povjesničari i arheolozi. Tijekom iskapanja od 1995. do 1996. naišlo se na senzacionalna otkrića, koja su odjeknula svijetom. Pronađeno je 16 kipova, među kojima je dominirala statua cara Augusta, prikazanog kao imperatora.

Klik na sliku za veću rezoluciju.

Smatra se da je u vremenu 4.-2. st. pr. Krista na području Narone bilo naselje i trgovište sa grčkim i greciziranim stanovništvom. Naronu prvi spominje grčki povjesničar Pseudo Skilak u 4. st. pr. Kr., pišući da je Neretva plovna do emporija (pristaništa), koje je očito bilo u Naroni. Teopomp, o kojemu piše geograf Strabon, kaže da su u Naroni grčki trgovci prodavali keramičke proizvode. Kako se radilo o stanovništvu koje je bilo lojalno Rimu nije čudo da je Narona više puta bila polazište vojnih pohoda Rimljana protiv pobunjenih Delmata o čemu govore povijesni zapisi. U 1. st. pr. Kr. ovo naselje postaje Colonia Iulia Narona - rimska kolonija Narona. Narona postaje vojno, upravno, sudsko i kulturno središte Naronitanskog okruga. Uz trgovinu cvjeta graditeljstvo, kiparstvo i slikarstvo. Nepokorni Delmati tjerali su Rimljane na stalne vojne pohode, a s vojskom su stizali i trgovci što je dodatno učvršćivalo položaj Narone kao važna trgovišta. U takvu okružju raslo je i bogatstvo pa je logično da su se u Naroni mogle graditi luksuzne građevine, podizati skupocjeni kipovi.

Klik na sliku za veću rezoluciju.

Često se postavlja pitanje kako je propala Narona. Spominju se kataklizme, provale Slavena i Avara. Prof. Emilio Marin smatra da se Narona jednostavno ugasila. Zna se da je Naronska biskupija postojala još u prvoj polovini šestoga stoljeća jer je na Saboru u Saloni (530. i 533.) bio nazočan biskup Narone. Vrijeme je to raspada Zapadnog Rimskog Carstva kada značenje Narone zasigurno slabi. Kako je stanovništvo Narone reagiralo na sve te promjene možemo pretpostaviti na temelju bliske nam povijesti kada su ratna zbivanja uzrokovala preseljenja milijun ljudi. Malo po malo većina stanovnika potražila je egzistenciju na drugim mjestima, mada je vjerojatno da je dio njih ostao. Ne smijemo zaboraviti ni kako su se kršćani, kad je kršćanstvo ojačalo, obračunali sa poganskim građevinama i simbolima (kipovi koji su predstavljali božanstva). Tijekom sljedećih stoljeća nezaštićenu Naronu pljačkao je tko je stigao. U vrijeme Mlečana postojala je i organizirana trgovina naronitanskim umjetninama pa, da je moguće istražiti, vjerojatno bi se utvrdilo da mnoge vile u Veneciji krase upravo umjetnine donesene iz Narone.

Kuriozitetan podatak je da je sredinom 1. st. pr. Kr. Ciceron pisao namjesniku Ilirika sa molbom da mu pronađe u Naronu odbjeglog roba. Nije Ciceronu bilo do roba nego do knjiga koje mu je taj ukrao i ponio sa sobom. Zapisano je da se rob zvao Dionizije i da je bio upravitelj Ciceronove knjižnice. S povijesnog stanovišta priča je beznačajna, ali je o svemu tome ostala bogata datirana prepiska na osnovi koje se može zaključiti kako je namjesnik Ilirika često i dugo boravio u Naroni, što govori o značaju toga grada.

Vojnički nadgrobni spomenik.

Bura sa svetog Liberana

Pogled sa svetog Liberana. U biti nije baš od crkve nego nekih 200-njak metara niže.

Treba biti budala pa da se po buri poput današnje zaputi na svetog Liberana fotografirati HDR-ove! E pa danas je malo nedostajalo da otpuše i mene i fotoaparat i crkvu. Ali jednostavno bi bilo šteta propustiti lijepo, "čisto" vrijeme koje donosi taj sjeverni vjetar. Pored crkve sam proveo 40ak minuta i svi udovi su mi otrnuli od hladnoće i vjetra, ali kada pogledam ovih nekoliko fotografija nije mi žao.

P.S. Molio bi da se zanemari činjenica da sam sam sebe proglasio budalom. Samo sam htio dati malo više vrijednosti fotografijama. Da smrzavanje ne bi bilo uzaludno! :)

Crkva svetog Liberana

Ovo je pogled, manje-više, od crkve prema dolini.

Sveti Franjo HDR

4. listopada 2010. - Posveta crkve svetoga Franje na Kladi.

Ovih dana baš i nemam novih fotografija za objaviti, pa posežem za arhivom. Gornja fotografija nastala je na blagdan svetoga Franje 2010. godine, a prigoda je bila svečana posveta istoimene crkve. Uz to, nisam imao odavno HDR fotografiju na blogu, pa je bilo vrijeme da pronađem koju.

Predolac

Pogled na jugo-zapadnu stranu Predolca.

Jučer i danas vrijeme je bilo idealno za boravak u prirodi, pa sam se zaletio do Šibanice. Gornja fotografija je pogled na Predolac, a neobične crvene krošnje usred zelene šume su tragovi požara iz prošlog listopada...

Ovce u Koševu

Ovčji život.

Ova fotografija je nastala prošlo proljeće tijekom šetnje bajerom kroz Koševo. Ovim putem bih se želio zahvaliti strpljivim ovcama na poziranju te izraziti nadu da se vidimo uskoro. Naravno, ako su još žive.  :)

Ništa posebno a.k.a. Koševo

Koševo

Danas nema ništa novog, pa vrijeme kratim jednom fotografijom pogleda na Metković iz Koševa. I da, oblaci nisu montaža nego je stvarno bio tmuran i oblačan dan, a ja sam samo posvijetlio prednji plan i potamnio oblake. Manje - više.... :)

Najhladniji dan

Dubrovački motiv.

Kažu da je danas osvanuo najhladniji dan ove godine (zasada). A ja, u optimističnom duhu, objavljujem dvije fotografije toplog kolorita i uzavrelog ljetnjeg raspoloženja. Oba motiva sam fotografirao ovo ljeto, mislim da je bio kolovoz.

Gornju, dubrovačku fotografiju, sam uhvatio s "pučine". Naime; bio sam fotograf na vjenčanju tijekom kojeg je bila i vožnja brodom oko Dubrovnika, a samu fotografiju napravio sam par trenutaka prije nego ćemo pristati. Donja fotografija je nastala na ušću Neretve. Volio bi da i za nju imam neku priču, ali nemam... Toliko za sada. 

Neretvanski motiv.

Juka san

Jure the vampire.

Iako radije fotografiram prirodu, gradove, pejzaže, svakodnevni život ili bilo što treće, ovaj portret nisam mogao zanemariti i ne objaviti na blogu! (Inače mi nije mrsko fotografirati portret, ali zbog privatnosti nisam baš sklon objavljivanju istih. Naravno za ovaj imam posebno odobrenje!) Fotografija je nastala jutros u studiju "Foto Veraja". Model je bio prisiljen na poziranje jer sam nešto eksperimentirao s rasvjetom, a između mnogo smiješnih fotografija ova je ipak bila daleko najbolja.

Korišteni fotoaparat je bio Nikon D3100 s fiksnim objektivom 50 mm s manualnim fokusom (ni objektiv, ni fotoaparat nemaju motor za fokus) što, iako nema nikakve veze s fotografijom, ipak daje fotografu nekakvo zadovoljstvo postignutim rezultatom.

P.S. Ako ima onih koji ne znaju koji je ovo frajer na slici slijedi objašnjenje: "Let me introduce...." hehe.

Gubave kuće

Gubave kuće, siječanj 2010.

U nedostatku novijih materijala "iskopao" sam ovu fotografiju gubavih kuća koju sam snimio prije dvije godine tijekom jedne šetnje. Na Wikipediji sam pronašao neke zanimljivosti glede gubavih kuća:

Lepra (leprozija, guba ili Hansenova bolest), tj. guba stoljećima je harala Europom, pa i Hrvatskom. U Dalmaciji je tako svaki veći grad imao svoj leprozorij. Krajem 18. st. guba je iščezla, da bi se iznenada pojavila u 19. st. Najvjerojatnije je došla iz susjedne Bosne, kamo su je donijeli turski vojnici. Početkom 20. st. u Dalmaciji je bilo svega 7 gubavaca. Da bi se spriječilo širenje bolesti namjesništvo u Zagrebu naredilo je da se u Metkoviću pronađe mjesto za leprozorij, gdje bi se smjestili svi dalmatinski gubavci. Svega 2 km od grada, u predjelu Pavlovača podignut je 1905. posljednji leprozorij. Uz bolesničke sobe tu je bila i ambulanta i kapelica. Smrću većine bolesnika 1925. leprozorij je ukinut. Zanimljivo je da se u župnom uredu u Metkoviću čuva pinceta kojom je svećenik davao Sv. Pričest bolesnicima.

Zimski dan

Šetalište uz Neretvu. Prosinac 2010.

Dan poput današnjeg svatko bi, kako tko može, trebao iskoristiti za šetnju i boravak u prirodi. Danas je u Metkoviću sunčano, burovno i hladno. Idealna zima. Što se mene tiče neka cijela bude ovakva. Gornju fotografiju sam "uhvatio" prošlu zimu upravo na dan sličan današnjem. Mene danas, nažalost, zbog obveza nećete sresti ni na šetalištu, ni na Predolcu, ni na Šibanici, ali zima je tek počela, jo samo da vrijeme posluži. :)

Nikon D4 - službeno

Nikon D4

S obzirom da sam jučer započeo temu o Nikonu D4, red bi bio da je danas zaključim s konkretnim informacijama. Dakle, danas je Nikon službeno najavio svoj najjači model DSLR fotoaparata D4. Uz sam fotoaparat najavljen je novi objektiv Nikkor 85mm f/1.8G. Sam fotoaparat zasnovan je na Nikonovom novom CMOS senzoru veličine 24x36 mm (tzv. full frame senzor) s razlučivosti od 16 Mpixa. Procesor koji sve to pogoni je nova generacija Nikonovih procesora EXPEED III. ISO raspon se kreće od 100 do 12800, proširivo do 50 - 204800. Kod ovakvih podataka sjetim se starih filmova s osjetljivosti od 200 ili 400 ASA.

Kada već spominjem film; digitalni fotoaparati zadnje generacije kao npr. Nikon D3s su imali (prema nekim testovima) dinamički raspon od cca 8-9 EV, a za negativ filmove je ta brojka bila (na vrhuncu tehnologije 90-ih) oko 11 EV. Može se predpostaviti da će ovaj fotoaparat (i Canonov EOS 1Dx također) sustići, ako ne i prestići film i u tom polju. Fotografi koji su već imali priliku testirati D4 pričaju o izvanrednom dinamičkom rasponu. Meni osobno to je jedan od zanimljivijih podataka. Biti će zanimljivo vidjeti što će se tu događati.

Sljedeće polje na kojem je Nikon doslovno hvatao zadnji vlak je video snimanje. Canon je tu već daleko odmakao, a Nikon s ovim fotoaparatom lovi korak. D4 će moći snimati u 1080p rezoluciji pri 30, 25 i 24 sličice u sekundi, te u rezoluciji 720p pri 60, 50, 30 i 25 sličica u sekundi. Isto kao i Canon 1Dx. Brojke kažu da je sve isto, ali u praksi razlike mogu biti velike ovisno o kompresiji i načinu kodiranja slike. I to će biti zanimljivo pratiti.

Od ostalih specifikacija navode se sljedeći podatci:

• 91,000-pixel RGB senzor za mjerenje svjetla
• Osvjetljena dugmad
• Dostupan od 16. veljače
• HDR opcija unutar samog fotoaparata
• Mehanizam zatvarača testiran i predviđen za 400,000 okidanja
• Nekomprimirani HDMI video izlaz
• Time lapse opcija unutar samog fotoaparata (fotoaparat generira video datoteku)

Linkovi na kojima se može pronaći više informacija: NikonRumors.com, Dpreview.com, KenRockwell.com

Sada kada sam gotov s tehnikalijama mogu se napokon vratiti fotografijama. :)

Nikon D4 i ostale tehnikalije

Kao korisnik Nikona (glupo mi je reći ljubitelj, iako nije pogrešno ni to reći hehe), ovih dana redovno pratim po internetu šuškanja (tračeve) o Nikonovim novim fotoapartima. Dapače, za sutra 6. siječnja, Nikon je zakazao konferenciju za novinare na kojoj se očekuje predstavljanje novog najjačeg DSLR fotoaparata. Iako se radi o preskupom fotoaparatu ($6000) svakako je zanimljivo pogledati o čemu se radi. Na neki način ono što se predstavi kao Nikon D4 je svojevrstan putokaz kako će se fotografska tehnologija kretati i ponašati narednih nekoliko godina. Na taj način velike kompanije poput Nikona (i Canona, a sve više i Sonya) nam govore gdje smo stigli s tehnološkim razvojem.

Pomicanje granica

Upravo zbog toga pišem ovaj tekst; iako je to veoma skupi komad elektronike koji gotovo sigurno neću posjedovati, ipak je to događaj koji se događa svakih 3-5 godina i samim time je nešto više od pukog slinjenja nad specifikacijama.

Slika fotoaparata za koji se predpostavlja da će biti Nikon D4.

Predstavljanje novog najjačeg modela uglavnom znači i predstavljanje novih tehnologija i pomicanje granica. Što opet s drugu stranu znači da će kroz nekoliko mjeseci/godina ta ista tehnologija biti implementirana u jeftinije/jednostavnije DSLR modele koji će biti pristupačni široj populaciji. Upravo zbog toga ja sam danas zadovoljniji (moje subjektivno mišljenje) fotografijom s malog/početničkog Nikona D3100, nego s fotografijom s nekada najjačeg modela D2Xs, koji sam svojedobno imao priliku koristiti.

Specifikacije

Neki od podataka koji se ovih dana spominju glede Nikona D4:

Nikon D4 će imati  znatno lakše tijelo

Dostupan u veljači

Preporučena maloprodajna cijena: $6,000

ISO raspon od 100 do 102,400, proširivo od 50 do 204,800.

91,000-pixel RGB senzor za mjerenje svjetla

Detekcija lica/prepoznavanje

100% prikaz slike u okularu

Osvjetljena dugmad

Zaseban gumb za video

Uključuje kompresiju H.264 B frame

Autofokus za vrijeme video snimanja zasnovan na kontrastu objekta

Low-pass filter za video snimanje

"Glatka promjena blende" za video snimanje

Nikon D4 se ne proizvodi u Tajlandu

Ostali proizvođači i ostale tehnologije

Posljednjih mjeseci puno toga se događalo u svijetu fotografske tehnologije. Nikon je predstavio novi sustav fotoaparata i nazvao ga pomalo nemaštovito Nikon 1. Radi se o malenim fotoapartima poput kompakta s mogućnošću mjenjanja objektiva kao na DSLR-ima. Iako su Sony, Olympus i Samsung već davno predstavili takve modele, uključivanje Nikona u tu utrku pokazuje da i najjači igrači ozbiljno shvaćaju nove tehnologije. Za usporedbu Nikonovi klasični DSLR-ovi i pripadajući objektivi se i dan danas koriste F-bajunetom konstruranim prije više od 50 godina.

Nikon 1 sustav.

Zanimljiva je bila i pojava Sonyevog DSLT fotoaparata A77 u protekloj 2011. Radi se o, na prvi pogled standardnom DSLR, ali ono što se događa u unutrašnjosti fotoaparata je nešto posve novo u svijetu fotoaparata. Naime, Sonyev A77 nema klasično zrcalo ispred senzora, već poseban poluprozirni materijal koji dio svjetlosti propušta na senzor, a dio svjetlosti reflektira za potrebe autofokusa. Praktično to znači da nema pomicanja zrcala za vrijeme okidanja, a samim time ni onog karakterističnog zvuka pri okidanju. U svakom slučaju radi se o manje-više kompliciranoj tehnologiji koju neću sada ovdje rastezati (za znatiželjne ću staviti poveznicu na dno članka).

I na kraju ću spomenuti Nikonovog vječitog rivala koji je također prije par mjeseci najavio svoj najjači model Canon EOS 1Dx. Tu se radi o kompaniji koja, kao i Nikon, sa svojim fotoaparatima i tehnologijama mijenja fotografski svijet. Njihov najnoviji model također ima impresivne specifikacije (kao i cijenu) i najavljen je za ožujak ove godine.

Canon EOS 1Dx.

Zanimljive poveznice (ili kako u udžbenicima stoji: Za one koji žele znati više):

http://nikonrumors.com/ - site koji se ugalvnom bavi tračevima o Nikonu i odličan je za pokupiti neke informacije o nadolazećim modelima i tehnologijama prije službene objave.

http://www.dpreview.com/previews/nikon1system/ - recenzija Nikon 1 sustava.

http://www.dpreview.com/reviews/sonyslta77/ - recenzija Sony A77 fotoaparata

http://www.dpreview.com/news/2011/10/18/canoneos1dx - najava Canon EOS 1Dx fotoaparata

Bura nad Neretvom

Luka Metković, 29.11.2009.

Gornja fotografija je jedna od meni osobno najdražih fotografija i baš sam se iznenadio kada sam shvatio kako je nisam prije objavio na blogu. Fotografirao sam je prije 2 godine u jednoj od standardnih "foto-šetnji" gradom. Iako sam i prije i poslije ove fotografije "uhvatio" sličnih fotografija istog motiva, ipak mi je ova i danas osobni favorit. Valjda zbog kišnih oblaka koje je bura upravo počela rastjeravati, stakleno mirne i glatke rijeke, barki u prednjem planu ili nečeg oku nevidljivog, ovaj prizor mi djeluje izrazito umirujuće i skladno.

Naravno, ovo je samo moje viđenje, a iz iskustva znam da će netko drugi (prije ili kasnije) pogledati ovu fotografiju i vidjeti nešto posve drugo od onoga što ja vidim. Na kraju jedna (uvjetno rečeno) zanimjivost: koliko god sam se igrao s ovom fotografijom u raznim programima za obradu slike jednostavno nisam uspjevao dobiti crno bijelu verziju ove fotografije koja bi imala dojmljivost kolor verzije. Imam negdje sačuvanu i crno bijelu varijantu, ali ipak je ova obojana oku ugodnija.

Sretna Nova 2012. godina!

Svima želim sretnu i uspješnu novu godinu. Za početak godine imam par fotografija koje sam fotografirao jučer, prvi dan ove godine, za posjeta Splitu.

Prizor kao s naslovnice Pink Floydovog albuma.

Pogled na Split.

Otvor u vestibulu Dioklecijanove palače.

Dan za sušenje robe.

Splićani su veoma emotivni... hehe...