utorak, 15. studenoga 2011.

Neretvanska dolina

Pogled od crkve u Vidu prema Rujnici

Opet sam nekoliko dana bio "neaktivan" na blogu. Nije mi to dobro, poljuljati će se povjerenje ovih, sada već 10-ak čitatelja! :) Nego da se vratim slikama. Prije dva dana sam bio u Vidu naoružan teleobjektivom. Kada god se tamo zateknem pažnju mi privlači pogled na dolinu kojom je to staro selo okruženo. Kada stanem pored crkve i pogledam oko sebe, bude mi jasno što su tamo radili stari rimljani. Nadzireš ogromno područje, zaštićen si na brežuljku, a blizu je rijeka. Lukavo. Ovo je par fotografija koje ne prikazuju ništa posebno, ali osobno volim ovakvu atmosferu; veliko prostranstvo zbijeno teleobjektivom u jedan kadar s malo izmaglice... Neprocjenjivo! :)

Isto kao i prva slika, samo malo ulijevo, prema Metkoviću.

Pogled iz crkve u Vidu, prema Hercegovini. Gornji dio kadra je "zgarište". Svi se sjećaju požara, krajem ovog ljeta, što su stalno gorili kod Vida, zbog čijeg dima su mnogi stanovnici i Vida i Metkovića imali nesane noći.

srijeda, 9. studenoga 2011.

Jesenje raspoloženje

Niz magistralu kod Mercatora - prosinac 2010.

Gledam svoje fotografije i mislim se koja bi slijedeća mogla ići na blog. I nekako mi šarene i vedre nikako ne idu u ove okraćale, tmurne, jesenje dane. Tako sam "iskopao" ovu fotografiju iz prosinca 2010. koja mi nekako odgovara trenutnom raspoloženju. Zasada toliko.

ponedjeljak, 7. studenoga 2011.

Sveti Ilija ispod oblaka

Crkva svetog Ilije na svetog Liberana (23. srpnja 2011.)

Jučer sam najavio da danas ide kolor fotografija (nakon nekoliko crno-bijelih dana), pa mi se ova učinila dobrom za tu ulogu. Iako sam u oznakama članka označio da se radi o HDR-u, ipak nije tako. Radi se samo o dramatičnoj obradi fotografije koja ostavlja HDR dojam.

Unatoč silnoj drami u oblacima na ovoj fotografiji, tada nije grmilo ni kišilo kao što, evo danas, pada kiša, sjeva, grmi, itd... Već se nazire razvedravanje, pa se nadam brzoj normalizaciji života!

nedjelja, 6. studenoga 2011.

Crno bijelo ušće

Zanimljivi su mi ovi oblici i teksture koje učini more u pijesku.

Nakon jučerašnjih noćnih crno bijelih fotografija, danas nastavljam s crno bijelom tehnikom, ali ovaj put s drugom tematikom. Prošlu zimu sam jednom prilikom bio na ušću, mislim da je bila veljača ove godine, i zatekao sam ove prizore. Priroda se poigrala s morem i pijeskom, a i svjetlo i atmosfera su se poklopili s ovim jedinstvenim motivima. Malo šetnje i uhvatio sam 30ak zanimljivih motiva, od kojih je na kraju 11 završilo kao "pobjednici". Tih 11 fotografija sam stavio na svoj profil na devinatArt.com stranici (potražite ih na: http://marinveraja.deviantart.com/gallery/). Ovdje sam sada stavio 6 fotografija iz, kako umjetnici kažu, te serije. (mislim da bi 11 fotografija bilo prezagušeno za jedan post).

Volio bih da mogu nešto više reći o samim fotografijama, ali nažalost, nisam baš stručnjak za takvu filozofiju. Jednostavno sam (opet) bio na pravom mjestu pravo vrijeme i zabilježio sam nekoliko stvarno zanimljivih prizora.

Toliko za sada. Sutra bi mogao, za promjenu, staviti nešto u boji. Hehe.

Pogled s malog ušća na veliko u daljini.

Ovo je jedan snimak obrađen u HDR software-u da bi se izvukao maksimum detalja u temnim i svjetlim
područjima na fotografiji.

Ova je fotografija slična drugoj samo je kadar malo širi.

Rijeka svašta donese do ušća. Ovo deblo još uvijek stoji na istom mjestu (mislim).

Iako su meni sve fotografije drage i posebne na svoj način, ova iz nekog razloga dobiva najviše reakcija.
Uvijek je najkomentiranija na raznim foto webovima, objavili su mi je u časopisu ReFoto iako sam
poslao i ove druge, itd. Baš zbog ove sam shvatio zašto je bitno da ti drugi povremeno kritiziraju radove.

subota, 5. studenoga 2011.

Noćna fotografija

Reče mi rođak za ovu sliku: "Metković kao Pariz u noći"

I tako sam ja prije pola godine nabavio mali Nikon D3100 i umislio se da ću svaku večer lutati metkovskim ulicama u potrazi za idealnim noćnim motivima. Zanos me držao cijela dva dana. Kako sam se zanio? Prošlu zimu me izrazito zainteresirao poljski fotograf Martin Stavars, tj. njegovi radovi (http://angelreich.deviantart.com/gallery/ - http://www.martinstavars.com/) pa sam naivno krenuo u noćne avanture računajući da ću dobiti barem približno dobre fotografije kao kolega poljak. Naravno nisam dobio ni izbliza nešto usporedivo s njegovim djelima, ali je zato dovoljno dobro za moj blog. Doduše više kao zanimljivost, nego kao nešto vrijedno na likovnoj razini.

Kao što je moguće vidjeti na gore navedenim linkovima Martin Stavars je odličan fotograf s jasnom vizijom što i kako želi fotografirati, a također i tehnologiju poznaje jako dobro što se vidi u izvanrednim crno bijelim fotografijama s lijepo izbalansiranim tonalnim rasponima. U biti; čovjek korisiti i glavu i stroj. Glavom dobro promisli, a onda aparatom to prenese na "papir". Dok ja ne ponudim nešto slično uživajte u noćnim fotografijama megapolisa Metkovića.

Novouređeni trg kralj Tomislava.

Da nije ove zgrade (u njoj se nalazi poslovnica T-coma - preko puta Mercatora) rekao bi da je 1980.

petak, 4. studenoga 2011.

Svi Sveti

Crkvica sv. Ivana Nepomuka i sv. Roka podignuta je oko 1850. godine na vrhu brda poviše Metkovića.
Ona je već od 1885. postala grobljanska crkva i to je ostala do danas.

Za nama je blagdan Svih Svetih. Ovo je u Republici Hrvatskoj neradni dan, a narod obično ovaj blagdan povezuje s obilaskom groblja i uređenjem grobova iako se u Crkvi Spomen svih vjernih ili Dušni dan obilježava dan kasnije, 2. studenog. U svakom slučaju, početak studenog nam uvijek vrati sjećanja na drage pokojne osobe, a sama groblja i grobovi dobiju na tih nekoliko dana jedinstven izgled i dojam.

Stari dio groblja.

Već par godina odlazim na Svi svete ili Dušni dan (kako već stignem) na metkovsko groblje Sv. Ivana u sumrak učiniti nekoliko fotografija te jedinstvene atmosfere koja je meni osobno smirujuća (neki kažu da se toga boje). Problem s ovim motivom je što sam nakon dvije godine shvatio da nemam ništa nova fotografirati. Grobovi ne idu nikuda, raspored je uvijek isti, aranžmani su lijepi, ali isto tako uvijek isti, itd... Zato sam ove godine otišao na groblje bez nekih velikih očekivanja, ali s namjerom da napravim par HDR fotografija ako bude moguće. Od svega fotografiranog, najzadovoljniji sam s ove tri HDR fotografije (posebno s prvom), koje će se jednog dana isticati iz mnoštva sličnih fotografija (mislim na svoju osobnu arhivu) zbog pomalo neobične obrade samih fotografija.

Noviji dio groblja, ali po uređenosti i ljepoti jednak starom dijelu.

Prvo; sva tri HDR-a su nastala po receptu, tj. uzeo sam po 3 ekspozicije za svaki i u HDR softwareu sam dobio pravi HDR. U procesu obrade namjerno sam fotografije učinio netipičnima, posebice za HDR. Hoću reći da nema onog nadrealnog Harry Potter izgleda, ali opet ostaje neki specifičan HDR osjećaj u detaljima i teksturama. Također sam se u obradi malo poigrao s postavakma i zanimljivim mi se učinilo ovakvo toniranje; kao da se prije radi o starim koloriranim fotografijama, nego o HDR-u iz 2011.

Za kraj: jedva čekam slijedeće blagdanske HDR-ove. Božić je pred vratima... Hehehe...

četvrtak, 3. studenoga 2011.

Pas iz Toskane



Napokon i jedan video na fotoblogu. Doduše, snimljen DSLR fotoaparatom. Naime, proljetos kada sam kupio Nikon D3100 malo sam krenuo u isprobavanje video mogućnosti (posljednjih godina video mogućnosti na DSLR fotoaparatima i sam kvalitet videa su eksponencijalno porasle). Bio sam u dilemi: koga mogu snimati, a da ne slušam komentare i žalopojke? Logičan odgovor: obiteljski pas, poznat i priznat diljem svijeta - Abba! :)

Tako sam 2-3 dana proveo uglavnom snimajući Abbu po dvorištu oko kuće, pomno prateći svaku facijalnu ekspresiju. Kada sam materijale ubacio u računalo i software za montažu skužio sam da bi se mogao izmontirati kratki filmić o Abbi. Tih sam dana slušao Dream Theater i (tada aktualni) njihov album Black Clouds and Silver Linings. Tada mi je palo na pamet da bi posljednje 4 minute zadnje pjesme mogle biti dobre za montažu ovog remek djela. Tako je 2 dana Abbinog života dokumentirano uz glazbenu pratnju progressive metal banda. Pjesma se inače zove The Count of Tuscany, pa otud naziv videa (a i ovog članka) The Dog of Tuscany.

Inače; video je samo "izrezan" i "složen" onakav kako je snimljen, bez korekcije boje ili slično. Naravno, kvaliteta Nikonovog videa je daleko ispod Canona, tim više što sam koristio Nikonov najjednostavniji DSLR.