Mirno more

Klik na sliku za uvećani prikaz.

Ovu fotografiju sam fotografirao prošli tjedan, ali ima atmosferu kao i fotografija iz prošlog posta koju sam uhvatio prije koju godinu. Kada sam blizu mora volim uhvatiti ovakve trenutke; smirene i nekako prozračne. Takve fotografije su u pravilu jednostavne kompozicije i jednostavnog kolorita. Netko bi možda i rekao minimalizam (iako se pod taj pojam počelo svašta utrpavati).

I na kraju malo objašnjenje zašto sam ovako rasporedio samu fotografiju i tekst. Da je sama fotografija zauzela širinu cijelog bloga zbog vertikalne orjentacije bi bila predugačka po dužoj stranici pa bi sve skupa bilo nepregledno. Zato i izbjegavam objavljivati vertikalne fotografije na blogu ili ako to već moram to učinim na ovaj način.

Hridi na pučini

Hridine na pučini kod Dubrovnika.

Gornja fotografija je stara više od dvije godine, ali sam je tek neki dan otkrio na svom računalu. Jednostavna kompozicija i kolorit, s monotonim nebom i suptilnom teksturom valova na moru svakim danom mi ovu fotografiju čine sve dražom. Inače je dubrovačko priobalje bogato prelijepim motivima i lokacijama i svakako bi mi bilo zanimljivo malo se ozbiljnije posvetiti fotografiranju tog dijela naše županije.

Ušće Neretve

Klik na sliku za uvećani prikaz.

Prošli sam tjedan bio na ušću Neretve. Popularna lokacija za fotografiranje svega i svačega: Flore, faune, neba, mora, bračnih parova, djece, zalazaka sunca, izlazaka sunca, itd...

Prošlo je više od 6 mjeseci da sam ciljano uzeo fotoaparat u ruke i otišao u prirodu. Prošli tjedan sam ispravio i tu nepravdu pa sam se malo prošetao našim ušćem. Ponio sam i stativ za fotoaparat predpostavljajući da bi zalazak sunca mogao biti zanimljiv. I kako to već obično bude, već sam se bio našetao, naslikavao i gotovo sam mislio krenuti kući, kada sam naišao na gornji prizor. Naravno ostao sam još sat vremena dok sunce nije palo skroz ispod horizonta, a najbolje fotografije nastale su (logično) dok je suce diralo horizont.

Klik na sliku za uvećani prikaz.

Sve što sam taj dan snimio su u pravilu (ima nekoliko izuzetaka) HDR fotografije. Naime zbog velikih razlika u dinamičkom rasponu scena jedino korištenjem HDR-a (ili raznih filtera za objektiv koje nemam) je moguće dobiti sav raspon tonova u jednom kadru. Iako ponekad volim pretjerati s HDR-om pa dobijem fotografije kao iz slikovnice, ovaj put sam odlučio raditi prirodnije HDR-ove. Istina boje jesu zasićene, ali prijelazi između tonova i lokalni kontrast su puno prirodniji nego na nekim drugim mojim HDR-ovima. Naravno da je moguće dobiti ovakve fotografije bez korištenja HDR-a; kako sam već rekao, dovoljni su ND Grad. filteri, ali takvi nisu uvijek pri ruci. Zato treba i pažljivo promatrati ovakve fotografije jer ne znači da je svaka fotografija bogatih tonova i boja ujedno i HDR (što se mnogi zalete pa me i za sasvim obične fotografije s mnogo plavog neba pitaju da li je to HDR).

Od opreme sam koristio Nikon D3100 s 10-24mm objektivom. To volim uvijek naglasiti u ovakvim prilikama. D3100 je gotovo 3 godine star Nikonov fotoaparat i još k tome ulazni model. Dakle onaj najjeftiniji, za početnike. Zašto to volim naglasiti? Zato da istaknem da je za dobru fotografiju dovoljan i prosječan fotoaparat, ali je puno bitnija volja, strpljenje i malo googlanja. Doduše dobar objektiv je bitniji nego samo tijelo, tako da bih svakome prije preporučio ulaganje u objektive nego u tijelo fotoaparata.