Palača pravde

Upravna zgrada TP "Razvitak" - studeni 2010.

S vremena na vrijeme imam običaj prelistati fotografije što sam ih slikao prije godinu dana ili možda dvije, tri. Kako su pred nama Svi Sveti malo sam listao fotografije iz studenog prošle godine, pa sam naletio na ovu fotografiju bivše upravne zgrade TP Razvitka. Ovih dana sam pročitao na stranici grada Metkovića kako su nedavno počeli radovi na rekonstrukciji ove građevine u koju će se preseliti Općinski sud u Metkoviću, Prekršajni sud i Općinsko državno odvjetništvo. Pa kaže tamo da je dovršetak radova planiran za kraj proljeća 2012.

Ne želim prosipati pesimizam, ali imajući u vidu situaciju u državi i gradu čisto sumnjam u te prognoze, tim više što se na rekonstrukciji zgrade Poduha radi već pune tri godine i trenutno je faza vanjskog i unutarnjeg dotjerivanja i kako mi se čini (a barem ja gledam u tu zgradu svaki dan), taman bi ti radovi mogli biti gotovi do proljeća 2012.

Iskreno, meni se ne žuri, ne vjerujem ni da se državi i gradskoj vlasti žuri, ali čemu davati takva obećanja kada su stvarno preoptimistična, ili bolje rečeno nerealna. Čak bi i za njemce ovo bila optimistična prognoza.... Ali onda se sjetim da smo 34 dana od parlamentarnih izbora, da je i naš gradonačelnik u toj utrci i onda sve shvatim...

Najiskrenije se nadam da ću se na proljeće 2012. posuti pepelom, javno se ispričati za nebuloze koje pišem i na ovaj blog staviti blistavu fotografiju metkovske nove Palače pravde!

P.S. Ovo nije HDR, nego samo obrađena fotografija! :D

Cvjetno raspoloženje

Moje poznavanje cvijeća ide do točke da mi je ovo "pinky" cvijeće....

Od prvog dana (konkretnog) bavljenja fotografijom motive i inspiraciju pronalazim u prirodi. Priroda je prilično širok pojam, pa da konkretiziram: pretežno sam fokusiran (svjesno ili nesvjesno) na prekrasne pejzaže, lijepe poglede i vizure, te općenito na grandiozne trenutke koje majka priroda sama servira pred objektiv fotoaparata (npr. dramatični oblaci, zalasci sunca, magla, snijeg, iznenadni pljuskovi i slično).

...ovo mi je žuto cvijeće što još nije procvjetalo...

Klik na fotografiju za veću rezoluciju

U prirodu bi spadalo i cvijeće, međutim, nikada nisam imao previše afiniteta fotografirati te male šarene biljkice. Ne znam zašto. Jednostavno nisam pronalazio izazova u tom fotografskom žanru. Ipak to ne znači da slijepo i bezuvjetno ne želim fotografirati motive takve vrste. Dapače, kada mi se pruži prilika (ili bolje reći kada je prepoznam) rado okinem koju fotografiju. Tako mi se danas poslijepodne ukazala prilika (ili opet bolje reći: uočio sam zrake zalazećeg sunca na puničinom cvijeću, a na sreću sam imao fotoaparat u ruci - hehehe) i uhvatio sam nekoliko lijepih motiva.

...a ovo mi je crveno s dosta zelenog...

Ne bih želio sada filozofirati o fotografiji ili praviti se umjetnikom i prosipati ideje [O tome sam već govorio ovdje], kada sam jednostavno bio na pravom mjestu u pravo vrijeme s dovoljno dobrom opremom (standardno moj mali Nikon D3100) i količinom znanja da uhvatim na senzor fotoaparata ono što je moj mozak vizualizirao prije pritiska okidača.

Ovih par lijepih fotografija je uspomena na posljednju nedjelju u listopadu 2011. :)

Pretjerani HDR

Detalj s metkovskog trga

Prošli put sam objavio članak o minimalizmu tj. stavio sam fotografiju jednostavne atmosfere i kompozicije. U međuvremenu sam se oženio, pa sukladno tome ide jedan totalno pretjerani HDR. Fotografiran je u svibnju ove godine s Nikonom D3100, a sam HDR sam napravio od jedne fotografije.

Toliko za sada, malo duži tekstovi će doći uskoro, a ovo je tu samo da mojih šest čitatelja ima što vidjeti! ;)

Minimalizam

U Tučepima...

Naslov sve govori. Motiv i kompozicija vrlo jednostavni.... Početkom ljeta sam bio u Tučepima, pa sam prošetao s fotoaparatom tražeći štogod zanimljivog. Naravno, dvije barke na mirnom moru nikada nisu bile neuspješan motiv. Mada, sada kada razmišljam, jedna ili tri barke bi bile još zanimljivije. Neparan broj mi nekako više odgovara, barem za ovakve prizore.

Metkovsko kino

Kino Pobjeda, Metković

Žalosna je to priča o metkovskom kinu. U vrijeme zlatnih dana i mostarci su dolazili u Metković na projekcije. A danas? Danas imamo djece, i to jako puno, u Metkoviću od 9-10, pa čak i 12 godina što nikada nisu gledala kino projekciju. Duga je to i tužna priča, koju neću sad pričati, ali prije ili kasnije, kada me uhvati, raspištoljiti ću se punim, pa kud puklo da puklo.

Jugo, pa bura

Luka Metković i Lučki most, 9. listopada 2011.

Ovo sam jučer fotografirao dok sam čekao prijatelja. Nakon par dana s južnim vjetrom, protekli vikend je okrenulo u buru, što u toj kombinaciji daje izvanredne oblake, lijepo zaigrane i uvijek drukčije raspoređene. Kako sam već prije pisao, oblaci su mi beskrajno zanimljivi i fascinantni tako da jednostavno ne mogu ne loviti ovakve situacije. Sada dok ovo pišem sjetio sam se jedne fotografije koja je nastala u jako sličnim meteorološkim prilikama koju sam već objavio na mnogo mjesta, pa bi bio red da je stavim i na blog. O toj fotografiji više neki drugi put...

Usput; ova fotografija bi ovih dana trebala biti objavljena i ponuđena za preuzimanje u visokoj rezoluciji na novo pokrenutom portalu grada Metkovića - emetkovic.com kao prvi wallpaper s logotipom eMetkovic.com* portala. Nije sad to nešto veliko, ali kome se sviđa neka izvoli! (taman je gornji lijevi ugao malo zatamnjen i prazan. odlično za onih nekoliko ikonica na desktopu...)

Refleksija u mom oku

I tako ja danas sjedim u kafiću pored prozora s pogledom na Predolac, kad odjednom čudna me svjetlost zaslijepi. Na prvu ne reagiram, nego se meškoljim računajući proći će brzo. Znam da ne može biti sunce u 5 poslije podne iznad Predolca. Prođe minut-dva, svjetli mi i dalje. Pogledam van i skužim da je refleksija s prozora jedne kuće (pozdrav Petrovima) nanišanio točno mene u oko! Nije bilo druge nego da to zabilježim za sva vremena....

Izlazak mjeseca

Glavna atrakcija ušća u fotografskom smislu su predivni izlasci i zalasci sunca. Međutim, nedavno sam se zatekao na ušću baš kada je izlazio puni mjesec. Gornja fotografija ilustrira taj prizor.

Posjet Splitu

Ovaj vikend sam bio u kratkom posjetu Splitu, pa sam se vratio s par pristojnih fotografija. Ja navalio, kao čovjek iz malog mista fotografirati zgrade i nebodere... Iako mislim da bi mi arhitektura svejedno bila zanimljiva, pa sve i da inače živim u većem gradu (nego što je naš mali Metković).

Ova druga fotgrafija prikazuje istu zgradu kao i prva, samo iz drugog kuta. Nekako su mi zanimljive linje, strukture i oblici ovih betonskih gromada. A crno bijela tehnika mi se čini kao pravi način prezentiranja ovih motiva jer se tako naglask stavlja na sam motiv, dok bi recimo npr. plavo nebo i zeleno raslinje previše odvuklo pozornost s glavnog subjekta fotografije.

Jutros, u povratku sam zastao na gradilištu autoceste kod Kobiljače da fotografiram nosive stupove buduće autoceste. Već nekoliko puta prolazim pored njih i svaki put sam fasciniran masivnošu i impozantnošću tih masivnih gromada koje tako moćno stoje i dominiraju cijelim prostorom u kojem se nalaze. Ovaj put sam morao stati i okinuti jednu fotografiju pa kako god ispala... :)