Članak je pruzet (bez dopuštenja, naravno) iz časopisa ReFoto, broj 86, studeni 2011.
Konstruirati? Komponirati? Ili jedno i drugo? Ako se ograničimo samo na konstrukciju, na današnjem nivou razvoja fotografske tehnologije fotografirati (pritisnuti okidač) može doslovno svatko - potrebna vještina stvarno je minimalna! Ali potrebno je imati nešto zanimljivo reći ostalima, dakle savladati problematiku kompozicije?
Svaki pojedinac savladao je tehniku govora u djetinjstvu i osnovnoj školi, ali to ne znači i govoriti nešto zanimljivo. Slično je i s pisanom riječi - mnogi znaju sklopiti rečenicu, ali ne mogu napisati pripovijetku! Zbog toga je potrebno savladati problematiku kompozicije i, naravno, imati što zanimljivo reći ostalim jedinkama, odnosno imati "priču"!
Što je odgovor na postavljeno pitanje? "Fotografirati" jednako savladati problematiku konstrukcije i kompozicije uz napomenu da je kompozicija dominantna kod svakog kreativnog izražavanja! A to se ne postiže tako lako! Tko želi pritiskati okidač i da mu "ispadaju" fotografije, treba nabaviti odgovarajući fotoaparat i to je sve. Tko ima ambicioznije interese - MORA UČITI - što znači ne samo VJEŠTINU, već i INTELEKTUALNE MOGUĆNOSTI!
Netko će prigovoriti: svatko može naučiti fotografirati, djelimično je to istina, svaki čovjek može naučiti skoro sve, ali mora učiti! A ako želi nadmašiti prosjek, mora imati odgovarajuće predispozicije - talent i izvanrednu marljivost! Paradoks je u tome što "naučiti" crtati znači marljivo vježbati i lako je konstatirati nespretnost početnika, dok kada uzmemo fotoaparat u ruke, konstatiramo očiglednu "mogućnost" jer je dovoljno pritisnuti okidač. Ali uvidjeti intelektualnu mogućnost mnogo je teže nego konstatirati nespretnost ruke! Potreba za učenje nastupa tek na određenom stupnju razvoja fotografa, ona nastaje prije svega kod onih koji su savladali osnove fotografije, ali ne žele ostati na tom nivou, odnosno samo pritiskati okidač.